Inflacija u eurozoni ponovno raste, polako, ali uporno. Evropska centralna banka nagađa o uzrocima i vjerovatno će ponovo da smanji kamatne stope. Kritičari smatraju da je to greška. U vrijeme kada je ekonomija u lošem stanju, a nebo sivo i tmurno, raskošna božićna rasveta daje bar tračak nade. Ali, ove godine se nije postiglo mnogo više od tog tračka, piše DW.
Iako je ECB donekle uspjela da inflaciju zadrži pod kontrolom, cijene su uglavnom rasle za više od dva odsto, odnosno više od onoga na koliko je ECB želela da ograniči poskupljenja. Od jeseni se trend ponovo kretao na gore i očekuje se da će se tako nastaviti i u novoj godini.
„Bijesno čudovište inflacija“ još nije poraženo, izjavila je svojevremeno predsjednica ECB Kristin Lagard (Christine Lagarde).
ECB je postigla mnogo, kaže, ali „još nismo potpuno slomili kičmu“ inflaciji, dodala je Lagard i naglasila: „Ipak, na dobrom smo putu.“
Osnovna inflacija ostaje visoka
Prognoze su, međutim, prilično obeshrabrujuće: nakon kratkotrajnog pada stope inflacije u septembru na 1,7 odsto, cijene u eurozoni ponovno rastu – u novembru su dosegle rast od 2,4 procenta.
Za decembar i januar očekuju se još više stope, i to posebno kada je riječ o hrani.
Cijene usluga gotovo su konstantno previsoke i kreću se na oko četiri odsto. Turistički operateri, osiguravajuće kuće i mnogi preduzimači daju sve od sebe kako bi održali rast cijena u tom sektoru visokim, što im donosi dodatnu zaradu.
Takozvana osnovna inflacija, koja obično ne uzima u obzir cijene energije i hrane jer su podložne oscilacijama, i dalje se drži na 2,7 procenata.
Neki proizvodi poput televizora, veš mašina i miksera su pojeftinili – ali ko to još kupuje svaki dan? Sve u svemu, borba protiv inflacije i dalje nije zadovoljavajuća.
Deglobalizacija podstiče inflaciju
Analize pokazuju da pojedine mjere nemaju tako veliki efekat kako bi se moglo očekivati. Na primjer, ovogodišnja prilično velika povećanja plata širom Evrope donekle su podstakla potrošnju, ali ne u dovoljnoj mjeri.
Pandemija korone, rat u Ukrajini i sumorni ekonomski izgledi toliko su duboko ukorijenjeni u svijesti ljudi da oni radije štede umjesto da troše. I to je razlog za stagnaciju konjukture.
To zabrinjava Evropsku centralnu banku jer ukazuje na to da drugi faktori očigledno imaju veći uticaj na inflaciju od onih klasičnih.
Deglobalizacija se pokazuje kao snažan podsticaj inflacije, više nego što se do sada mislilo. Trend zaštite od nepoželjne konkurencije carinama i zatvaranjem granica veoma je skup.
Problemi u lancima snabdijevanja takođe doprinose većim troškovima: brodski prevoz oko Rta Dobre nade u Africi, umesto kroz Suecki kanal, podrazumijeva barem za trećinu duži put. To značajno povećava troškove i podstiče inflaciju.
Tri umjesto deset odsto inflacije?
Osim toga, ECB je potcijenila uticaj drugih faktora na inflaciju.
Nedavna studija Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) iz Berlina, čiji je šef Marsel Fračher (Marcel Fratzscher) inače poznat kao prijateljski nastrojen prema ECB, daje loše ocjene monetarnoj politici Evropske centralne banke.
Da je ECB brže i odlučnije podizala kamatne stope, inflacija bi, prema toj studiji, iznosila samo tri odsto.
ECB je navodno pogrešno procijenila uticaj cijena energije na inflaciju. Umjesto što je tvrdila da monetarna politika ionako nema uticaja na taj sektor, ECB je bržim podizanjem kamatnih stopa mogla da smanji potražnju za sirovinama i poveća vrijednost eura, smatraju u DIW.
Ujedno ocjenjuju da bi to pojeftinilo uvoz energije, koji se gotovo isključivo plaća u dolarima, i smanjilo pritisak na inflaciju.
Mnogi ekonomisti sumnjaju da su dalja sniženja osnovnih kamatnih stopa zaista efikasna.
Kamatne stope ne bi trebalo mijenjati
Međutim, s obzirom na slabu konjunkturu, posljednjih nedjelja često se spekulisalo da će Evropska centralna banka ovog četvrtka (12. decembra) da smanji kamatne stope za dodatnih pola procentnog boda – s ciljem podsticanja posustale ekonomije. Sada se izglednijim čini smanjenje za 0,25 odsto.
Taj korak nije, međutim, bez kontroverzi s obzirom na tvrdoglavu inflaciju – pogotovo zato što je veliko pitanje da li će snižavanje kamatnih stopa zaista uticati na ekonomski rast.
Jer, preduzetnike niže kamate gotovo uopšte neće podstaći na nova ulaganja. Njih, naime, još više muče drugi problemi: loša infrastruktura, visoki porezi i nepotrebna birokratija.
Zato mnogi stručnjaci smatraju da je mnogo važnija odlučna borba protiv inflacije: to bi građanima eurozone ponovno ulilo povjerenje, što bi rezultiralo povećanjem potrošnje. A veća potražnja automatski bi oživjela privredu.
