Konstantin Vajtkin nikada nije priznao sovjetski kolaps. “Proteklih 28 godina pokušao sam živjeti u ovoj zemlji zvanoj Rusija”, kaže on. “Ali srcem još uvijek živim tamo, u Sovjetskom Savezu.”
Riječi mogu zvučati banalno u zemlji u kojoj je dvije trećine stanovništva nostalgično za bivšim sovjetskim carstvom, što je motivisano ekonomskim problemima i odsustvom države blagostanja, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Ali Vajatkin ne samo da žali za Sovjetskim Savezom – on aktivno poriče njegov raspad i tvrdi da poštuje samo sovjetske zakone. A aktivna domaća radinost pomaže mu da legitimizuje svoje nezadovoljstvo.
Sjedeći iza upravljača svog mercedesa, u središtu Moskve, nedavno je pokazao potpuno novi ‘sovjetski’ pasoš. Datum izdavanja: 9. mart 2019. godine.
Izgleda identično kao pravi pasoš – s pečatom sovjetskog amblema, crno-bijelom fotografijom te s čekićem i srpom na svakoj dvolisnici. Došao je, kaže on, s crveno-bijelom naljepnicom koja je sada zalijepljena za njegovo vjetrobransko staklo: “Ja sam građanin SSSR-a,” kaže on.
Vajatkin je dio labave, ali sve veće mreže Rusa sklonih konspirativnom razmišljanju i spremnih da koriste kvazi-pravne argumente u nastojanju da izbjegnu zakone i poreze. Oni vjeruju da su njihovu vladu uzurpirale vanjske sile i odbacuju sistem brojeva i dokumenata koji ih identifikuju kao građane.
U bankama, policijskim stanicama i unutar sudnica širom zemlje, ljudi sebe nazivaju “građanima SSSR-a”, zahtijevajući svoja prava na nekažnjavanje pred pravnim sistemom Ruske Federacije, države koju oni ne priznaju i od koje, očigledno, ne strahuju.
Internet, koji se proširio tek nakon raspada Sovjetskog Saveza, danas pomaže u širenju njihove osnovne teorije zavjere: da je dokument o raspuštanju Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike (RSFSR), konstitutivne republike Sovjetskog Saveza, koji je 25. decembra 1991. potpisao tadašnji predsjednik Boris Jeljcin, nelegalan.
‘Organi sovjetske vlasti se ponovo stvaraju’
Vajtkin se dugo osjećao kao stranac u svojoj zemlji. Međutim, prije otprilike šest mjeseci njegovo razočarenje dostiglo je vrhunac, pa je počeo pretraživati internet radi potvrde.
https://www.youtube.com/watch?time_continue=1&v=-NAycdsr5xQ
“Tražio sam informacije i istomišljenike”, kaže on. “Znao sam da ne mogu nastaviti da živim u zemlji kao što je ova.”
Na internet stranici koja tvrdi da predstavlja “MVD SSSR” – sovjetsko ministarstvo unutrašnjih poslova – popunio je on-line obrazac i platio 3.800 rubalja (50 eura) kako bi dobio svoj “sovjetski” pasoš. Organizacija, koja koristi sovjetsku.su domen, ali ne navodi nikakvu adresu ili druge identifikacione detalje osim “Moskva, RSFSR”, rekla je za RSE da je izdala više od 10.000 takvih pasoša od početka 2018. godine.
Na Jutjubu (YouTube), Vajatkin je pronašao na stotine kanala koji šire teorije zavjere: da je Rusija ofšor-kompanija registrovana u Delaveru; da je predsjednik Vladimir Putin ubijen 2012. godine i da je zamijenjen dvojnikom; da su Sovjetski Savez i njegova ministarstva vaskrsla. Neki su mu dali uvjerljiva objašnjenja o nejednakosti u Rusiji, kojoj je i sam svjedočio.
Ali, osim hranjenja rasprostranjene sovjetske nostalgije i razočarenja, kanali takođe promovišu načine kako novopečeni “sovjetski građani” mogu zaobići ruske zakone, otvoriti bankarske račune i izbjegavati poreze. Blogeri maltretiraju parlamentarne poslanike pred kamerama, zbijaju šale sa vladinim ministarstvima, uspostavljaju bankovne račune koristeći “sovjetske” pasoše i ismijavaju saobraćajne policajce koji ih zaustavljaju zbog nezakonitih, “sovjetskih” registracijskih tablica.
Neki od ovih kanala imaju stotine hiljada sljedbenika. Najpopularniji video na Jutjub kanalu Pravoved TV (Pravnik TV), koji tvrdi da nudi “praktične instrukcije i savjete građanima SSSR-a”, nosi naslov “Kako zakonski izbjeći plaćanje duga”. Ima 2,8 miliona pregleda.
Nezvanični manifest pokreta, koji navodi MVD SSSR-a i drugi sajtovi koji nude falsifikovane dokumente, kao i brojni video snimci na internetu, uključuju zahtjev da se svi “sovjetski građani” koji rade za “okupacione strukture” amnestiraju i oslobode optužbe nakon što SSSR oživi. Svako ko je rođen u nekadašnjem Sovjetskom Savezu, ali i njihova djeca, smatra se još uvijek sovjetskim građaninom prema sovjetskom zakonu o državljanstvu iz 1978. godine. To uključuje ljude koji žive u 15 bivših sovjetskih republika.
Takođe, u ponudi je vodič za interakciju sa ruskim zvaničnicima.
“U kontaktu sa predstavnikom okupacione strukture, građanin SSSR-a se mora ponašati korektno i pristojno, da ne izaziva nezakonite radnje“, objašnjava dokument koji je objavio MVD SSSR.
Aleksandr Uljanov, 53-godišnji bloger u Jaroslavlju (koji neobično dijeli Lenjinovo prezime), to stavlja u praksu za svoj Jutjub blog. U jednom videu, vozi se gradom sa “sovjetskim” registarskim tablicama i kamerama na instrument tabli, a kada ga zaustavlja policajac, Aleksandr mu objašnjava kako on nema ovlašćenja nad “građaninom SSSR-a”, budući da ruska policija predstavlja državu koja ne treba legalno da postoji.
Ko plaća račune?
Blogeri poput Uljanova mogu biti usamljeni krstaši koji koriste Jutjub za edukaciju gledalaca o umjetnosti pravne sabotaže. Ali sovjetska nostalgija je odavno i poslovna prilika, pa se neki hvataju za novi legalistički argument da bi zaradili novac od najvjernijih.
U januaru 2018. godine, Sergej Demkin, bivši trgovac naftom u Sankt Peterburgu, objavio je online dokument u kojem se navodi da članovi nove Unije, koju je pokrenuo, imaju pravo na besplatne komunalne usluge.
Unija SSSR-a, organizacija koja sada ima svoju kancelariju u centralnom Sankt Peterburgu, zalaže se za odbacivanje ruskih zakona i tvrdi da svojim članovima nudi pravnu osnovu kako da odbiju da plaćaju poreze i komunalne račune. Demkin kaže da, pošto vlada nikada nije opovrgla njegove tvrdnje, one su pravno opravdane.
Ali privilegija ne dolazi besplatno. Demkinovi klijenti – uglavnom penzioneri, u zemlji gdje je prosječna mjesečna penzija 190 eura – plaćaju 1.000 rubalja (13 eura) kotizacije i mjesečne uplate od 200 rubalja (2,7 eura).
U telefonskom razgovoru s RSE, Demkin je rekao da Unija SSR ima 170 regionalnih udruženja, ali je odbio da odredi svoje članstvo.
“Ne želim da ruske tajne službe znaju koliko nas ima”, rekao je on. “Oni se plaše bilo kakvog oblika udruživanja.”
Međutim, Fontanka, nezavisna novinska kuća u Sankt Peterburgu, procijenila je u februaru da Unija SSR ima 10.000 članova samo u tom gradu.
A Demkinovi klijenti njegovu poruku očigledno preuzimaju sa srcem. Širom Rusije, hiljade ljudi odbijaju da plate svoje račune, a neki su poslali pisma energetskim kompanijama navodeći dokument koji je Demkin objavio u januaru 2018. godine. Mnogima je zbog toga isključena struja.
U decembru, glavni snabdjevači energijom u nekoliko ruskih regiona, uključujući Amur i Kamčatku, rekli su novinskoj agenciji RIA Novosti da su članovi Unije SSR-a počeli da šalju pisma kompanijama u kojima navode da odbijaju da plate račune. Jedan od snabdjevača je objavio izjavu u kojoj pojašnjava kako članovi Unije nisu oslobođeni plaćanja komunalnih usluga. Naglasio je da Unija SSR širi opasne glasine.
llija Bakmutskij, advokat Udruženja garantovanih dobavljača i kompanija za pružanje usluga u energetici iz Moskve, koji je pogledao aktivnosti grupa kao što je Unija SSR, opisao je njihove tvrdnje kao potpuno neutemeljene i “jednostavno poziv na kršenje zakona”.
Prema riječima advokata, neregistrovane grupe poput Unije SSR-a mogu proći ispod radara vlasti, jer postoje u “pravnom vakuumu” i ne podliježu zakonima koji regulišu komercijalna preduzeća. Bilo bi potrebno izdati posebnu sudsku presudu kako bi se zatvorio Savez SSR.
“Imamo mnogo sličnih grupa u Rusiji. I mislim da im se vlasti jednostavno ne bave”, rekao je on.
Grigorij Judin, sociolog u moskovskoj Visokoj školi ekonomije, izjavio je da je u Rusiji nedavno došlo do primjetnog pomaka “od nostalgije za imperijalnom prošlošću do nostalgije potaknute zahtjevom za socijalnom pravdom i jednakošću”.
Bakmutskij se složio s tim. U SSSR-u nije bilo takvog koncepta kao što je privatna svojina i većina sovjetskih građana plaćala je minimalne poreze i račune za komunalne usluge. Mnogi danas žele povratak na to, rekao je on.
“Broj ljudi koji žive ispod linije siromaštva raste. Naravno, oni počinju tražiti moralno opravdanje za neplaćanje usluga koje koriste”, rekao je on. “A neki pokušavaju da iskoriste taj pogrešno shvaćeni smisao socijalne pravde.”
U januaru je državni gasni gigant Gazprom otkrio da kupci širom Rusije duguju kompaniji i njenim filijalama preko 30,1 milijardi rubalja (415 miliona dolara).
U Čečeniji, problem je postao toliko akutan da je sud naložio Gazpromu u januaru da otpiše 120 miliona dolara dugova kupaca u regionu nakon što su tužioci upozorili na “socijalne nemire”. Četiri druge regije ubrzo su slijedile čečenski primjer, tražeći vlastitu amnestiju duga.
U vrijeme povećanja troškova života i bijesa zbog nejednakosti, grupe poput Unije SSR rade na plodnom tlu.
Međutim, postoje znakovi da se oni koji sprovode zakone polako uključuju.
Početkom 2018. godine regionalni ogranak ruske Federalne službe bezbjednosti (FSB) pokrenuo je krivičnu istragu po optužbama za promovisanje ekstremizma protiv Andreja Zlokazova, čovjeka koji se predstavlja kao “šef Sverdlovske oblasti RSFSR-a”.
Sudski dokumenti opisuju Zlokazova kao člana Saveza slovenskih snaga Rusa, neregistrovane grupe čije članstvo FSB procjenjuje na 150.000 članova. Kako navodi Sova, nevladina organizacija koja prati ekstremizam u Rusiji, “materijali sindikata sadrže vrlo specifičnu, često nejasnu i često antisemitsku retoriku”.
Prema optužnici, Zlokazov se pridružio organizaciji 2014. godine i ubrzo je imenovan na nekoliko visokih položaja u zamišljenoj sovjetskoj vladi. Istražitelj lokalnog odjeljenja FSB-a, Nikita Karpov kazao je dnevniku Komersant prošlog marta da su službe bezbjednosti primorane da reaguju nakon što su upozorene na niz naredbi koje je Zlokazov poslao putem ruske pošte rukovodstvu vojnih baza širom regiona u februaru 2016. godine, u kojima je zaprijetio da će ih likvidirati ako se ne reorganizuju u jedinice samoobrane uključene u kampanju oživljavanja Sovjetskog Saveza.
FSB tvrdi da je Zlokazov posticao pokretanje revolucije u Rusiji. Međutim, čini se da nije vođen isključivo ideologijom. Iz svog stana u Jekaterinburgu, kažu tužioci, vodio je biznis prodaje “sovjetskih” pasoša, vozačkih dozvola i drugih dokumenata kakve Vajatkin i drugi koriste kada insistiraju na nekažnjavanju pred ruskim zakonom.
Možda uplašen hapšenjem Taraskina u julu 2018. godine, Demkin posvećuje značajan dio veb stranice Unije SSR-a za objašnjenje zašto ta grupa nije ekstremistička.
Dvaput je pozvan u lokalnu policijsku stanicu, rekao je on za RSE, oba puta pokušavajući da se izvuče. On je insistirao da ne zarađuje novac od svoje organizacije, već da koristi vlastiti novac – dio od 50.000 rubalja (690 eura) mjesečnih prihoda od ulaganja u nekretnine – da je podrži.
“Mi samo pomažemo ljudima”, rekao je on.
