Mateo Renci je postao drugi evropski premijer koji je ove godine morao da baci peškir poslije referenduma, nakon Britanca Dejvida Kamerona.
Obojicu su pobijedile koalicije ksenofoba, ljevičarskih i desničarskih populista i protivnika reformi, a u ostatku Evrope se pali lampica za alarm, svaki put kada populisti ostvare novu fatalnu pobjedu, piše analitičar Dojče velea Bernd Rigert.
“Marin le Pen u Francuskoj i Mateo Salvini iz italijanske Lige za sjever se ujedinjuju na desnici. Bepe Grilo i njegovi fundamentalisti iz pokreta Pet zvjezdica pobjeđuju na lijevoj strani. Salvini kliče Trampu, Putinu, Le Penovoj i još jednom potvrđuje svoje namjere za otcjepljenje sjevernog dijela Italije od juga“, dodaje Rigert.
Prema njegovim riječima, demokratska odluka 60 odsto Italijana na referendumu o promjenama Ustava mora da se poštuje, naročito u svjetlu ovakvog ishoda referenduma.
“Teško je odgonetnuti razloge. Nijesu samo bijesni, frustrirani i odbačeni spakovali Rencija, to su učinili čak i oni koji su profitirali na italijanskom korumpiranom političkom sistemu. Da li oni gledaju u posljedice? Da li oni imaju protivotrov za zastoj u kom se nalazi Rim? Ekonomija te zemlje je već slaba i vjerovatno će i dalje slabiti. Koji investitor će gledati ka državi u kojoj vladaju nepolitički Grilovi političari?“, pita Rigert.
Ističe i da je Mateo Renci u velikoj mjeri sam kriv za svoj pad.
“On je politički igrač koji se ne plaši rizika. Kada je njegova partija pobijedila na evropskim izborima 2014. godine, osjetio se dovoljno jakim da usmjeri svoju pažnju na veći ulov i da krene u pokušaj promjene Ustava. Povezivajući svoju karijeru sa referendumom, ponudio je Italijanima ne samo referendumsko pitanje, već i pitanje o povjerenju. Kada su njegovi rezultati u istraživanjima krenuli da padaju, nastavio je još jače. Odjednom, to nije bilo u vezi sa njim, već je sve u vezi sa Italijom. Kakogod, biračko tijelo nije uvjereno u to. Opozicija je uzela šansu, Grilo je govorio da Renci želi da prevari narod i da im oduzme demokratiju. To naravno nije tačno, ali ništa više ne treba očekivati od komedijaša koji je postao političar i bloger“, navodi Rigert.
Ideja koju je Renci imao, dodaje analitičar Dojče velea, je da italijanski politički aparat učini bržim i manje teškim.
“To je u osnovi pravi pristup, želio je da pokaže da su promjene u koruptivnom sistemu u najmanju ruku moguće. Od sada, ništa se neće promeniti, on mora da prihvati posljedice i nije sam u tome. Italija će postati evropski problem, dugovi će rasti, a ekonomija stagnira i stagnira… Pritom, populizam u Italiji je drugačiji nego na drugim mjestima u Evropi, on se ne odnosi na ksenofobiju, iskorišćavanje izbjegličke krize ili promociju nacionalnog identiteta. Ipak, to će dati zalet za Gert Vilders u Holandiji i Marin le Pen u Francuskoj, kao i za AfD u Nemačkoj. Italijani su im indirektno pomogli“, zaključio je Rigert.
