Evropa

Ruska tinejdžerka protiv svaljivanja krivice na žrtve seksualnog nasilja

Darja Ageni ubola je čovjeka koji je pokušao da je siluje. Suočena s višegodišnjim zatvorom zbog nanošenja teških tjelesnih povreda, pokrenula je kampanju za pomoć ženama koje su djelovale u samoodbrani i pokušava da promijeni rusku kulturu svaljivanja krivice na žrtave, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Darja Ageni je imala 18 godina kada je nožem ubola nepoznatog čovjeka.

Bilo je to u junu 2018. i mlada umjetnica se vraćala u svoj hostel u ruskom ljetovalištu Tuapse, gdje je došla iz Moskve radi ljetnjeg posla u dječjem kampu.

Pijani čovjek je počeo da je prati i nepristojno dobacuje, poslije čega je počela brže da hoda. Kada ju je zgrabio za ruku, počela je da viče.

“Počela sam da vrištim”, rekla je u intervjuu u Moskvi ove nedjelje. “Sigurna sam da me je neko čuo, ali niko nije došao da pomogne”.

Muškarac ju je pritisnuo uza zid i gurnuo svoju ruku u njene pantalone, poslije čega je ona posegnula za džepnim nožem u svojoj tašni koji je koristila da oštri olovke. Mahala je nožem dok nije odustao i otišao.

Pokupila je svoje stvari razbacane na zemlje i do hostela ju je dopratila grupa tinejdžera na koje je naišla. Oni su pregledali nož i bacili ga u obližnji potok.

“To je vrlo negativno uticalo na slučaj”, rekla je Ageni.

Nož su kasnije našli istražitelji koji razmatraju optužnice koje bi djevojci mogle donijeti 10 godina zatvora zbog nanošenja teških tjelesnih povreda.

Pravo na samoodbranu

Slučaj Ageni je odjeknuo među Ruskinjama u vrijeme kada se aktivisti za ljudska prava i feminističke grupe bore za pravo na samoodbranu od seksualnih napada i za teže kazne za prestupnike. Posljednjih nedjelja, slučajevi poput njenog su podstakli proteste i izraze solidarnosti širom zemlje.

Prošlog mjeseca, 28-godišnja Kristina Šidukova je osuđena na osam godina zatvora zato što je izbola muža na smrt pošto je navodno pokušao da je gurne s terase stana na četvrtom spratu, u Krasnodarskoj oblasti. Više od 150.000 ljudi je potpisalo onlajn peticiju s pozivom da se Šidukova oslobodi – a još više je to uradilo za Ageni.

Među najpažljivije praćenim suđenjima u vezi sa samoodbranom u Rusiji bio je proces protiv tinejdž sestara Hačaturijan – Marije, Angeline i Krestine – koje su izbole oca na smrt u predgrađu Moskve prošlog ljeta pošto su godinama trpjele, kako kažu, stalno ponižavanje i seksualno zlostavljanje. Uz aktivno medijsko praćenje, suđenje sestrama je podstaklo rasprave o pristupu Rusije nasilju u porodici, nasilju nad ženama i samoodbrani.

“Svi ti slučajevi su veoma slični”, rekla je za RSE Aliona Popova, istaknuta aktivistkinja za prava žena. “Zašto su se pojavili? Zato što u našoj zemlji, žrtve nasilja nikada ne brani država. Ostavljene su same da se suočavaju sa svojim napasnicima i primorane da iskoriste kakvo god oružje im je pri ruci”.

Ruski krivični zakon dopušta samoodbranu u slučajevima kada postoji jasna opasnost po nečiji život, što je u skladu s pristupom u većini zemalja. Popova, međutim, kaže da ruski sudovi obično pribjegavaju načelu “srazmjernosti”, koje često ocjenjuje očajničke postupke navodnih žrtava kao nesrazmjerne postupcima njihovih napadača.

“To je veliki problem – veliki jaz – u našem pravnom sistemu”, rekla je ona.

Takođe postoji manjak svijesti o resursima dostupnim žrtvama silovanja ili napada, koje često biraju da ne idu u policiju ili podižu optužnice. Pošto je bila napadnutu junske večeri, Ageni je brzo otišla iz Tuapse. Ne sjeća se kako je njen napadač izgledao, rekla je ona, i nije sigurna da ga je ubola.

“Od početka sam mislila da bih naišla na osudu ako bih nekom rekla”, rekla je ona.

Mjesec dana kasnije, istražitelji su došli na njen posao u Moskvi da je uhapse. Nož je probio crijeva čovjeka, ubrzo je saznala, i završio je u bolnici gdje lekari imaju zakonsku obavezu da kontaktiraju policiju u takvim slučajevima.

Ageni je vraćene na ispitivanje u Tupase, gdje od tada redovno dolazi. Rečeno joj je da stane pored dvije žene – “koje uopšte nisu ličile na mene” – i gledala je kako navodni napadač, identifikovan kao 38-godišnji oženjeni otac Igor Storožev, pokazuje na nju.

“Bilo je apsurdno”, rekla je ona. “Sjetila sam se kako je taj čovjek pokušao da me siluje mjesec dana ranije i sada ulazi u prostoriju i identifikuje ‘kriminalca'”.

Ageni je rekla da je tada stavljena u fotelju pored Storoževa dok su istražitelji saslušavali obje strane – Storožev je tvrdio da je prosto recitovao poeziju tinejdžerki iz Moskve kada je, uplašena njegovom odlukom da joj dodirne ruku, izvadila nož i ubola ga.

Povezivanje žrtava

Prema zasebnim navodima Ageni i njenog advokata Jevgenija Salomatova, Storožev je tokom zajedničkog saslušanja upitan da recituje pjesme Sergeja Jesenjina za koje tvrdi da je junske večeri govorio Ageni. On je navodno to odbio, kazavši da ih se više ne sjeća.

Salomatov je tražio od Ageni da svoj slučaj iznese u javnost. Kada je vijest objavljena, počela je da dobija poruke od žrtvi silovanja i napada. Neke su prosto željele da podijele svoje priče; druge su željele da pomognu.

“Shvatila sam da postoji ogroman broj slučajeva silovanja u Rusiji za koje ne znamo, zato što žene prosto ne pričaju o tome”, rekla je ona. “Sve te slučajeve povezuje da ih nijedna od tih žena nije prijavila policiji ili svojoj porodici”.

Ageni je navela jedan slučaj u kojem je žena otišla u stan muškarca na njihovom prvom sastanku. Zatvorila se u sobu kada ju je napao i poslala poruku Ageni tražeći hitnu pomoć.

“Toliko ne znamo šta da radimo, da pišemo potpunim strancima umjesto da zovemo policiju”, rekla je Ageni.

Rekla je da je kasnije otišla u moskovsko predgrađe da se sretne s tom ženom i da joj pomogne da incident prijavi policiji.

“Žene se plaše da će ih okriviti – porodica, društvo i država”, rekla je ona. “One se plaše da čuju ‘sama si kriva'”.

Ageni je poslije hapšenja i procesuiranja postala istaknuta aktivistkinja za pravdu za žrtve silovanja i napada. Pokrenula je internet sajt i Instagram hešteg #саманевиновата – “nisam kriva” – pod kojim žrtve napada i silovanja objavljuju svoje priče i međusobno se podržavaju.

Ona takođe radi na skretanju pažnje na resurse dostupne takvim ženama i isticanju, kako ona i druge kažu, manjka djelovanja i nesaosjećajnosti državnih zvaničnika.

Njeno suđenje tek treba da počne, dok istražitelji nastavljaju da grade slučaj. Salomatov je u intervjuu rekao da je glavni problem Ageni manjak dokaza o napadu na nju. Nema vidljive povrede i nema svjedoke da pozove. U pitanju je njena riječ protiv riječi njenog navodnog napadača.

“To je glavni pravni nedostatak u Rusiji: nema jasnog zakona kako braniti sebe kada prestupnici ne ostave fizički trag”, rekao je Salomatov za RSE.

S različitim presudama u takvim suđenjima širom Rusije, žrtve često nastoje da privuku pažnju na svoj slučaj i utiču na njegov ishod.

“Takvim slučajevima je potreban publicitet. Inače bi krivični slučajevi davno došli na sud”, rekao je Salomatov.

Za Ageni, činjenica da je bila primorana da objavi svoj slučaj uprkos njegovoj osjetljivoj prirodi i njenom početnom ustezanju da priča o njemu, govori mnogo o nepouzdanosti ruskog pravnog sistema.

“Nije trebalo da to radim”, rekla je ona za svoju kampanju privlačenja medijske pažnje. “Trebalo bi da postoje pravični sudovi”.

Dodala je: “Ali ne želim da budem upamćena kao djevojka koja je ubola nekoga”.

Send this to a friend