Fridrih Merc je izabran za desetog poslijeratnog kancelara SR Njemačke. Kakvi su njegovi stavovi prema Evropskoj uniji i šta Brisel očekuje od novog kancelara, piše Dojče vele DW.
„Mi smo spremni da se prihvatimo posla i da u Njemačkoj sastavimo vladu koja će biti jedna od najsnažnijih u podršci Evropskoj uniji koja je ikada dolazila iz naše zemlje“, rekao je Fridrih Merc na nedavno održanom kongresu Evropske narodne stranke u Valensiji.
Ovdje je pred svojim kolegama iz konzervativnih stranaka Evropske unije predsjednik Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i novi njemački kancelar, predstavio svoju viziju EU politike: jačanje evropskog jedinstva i odbrambene sposobnosti, podrška novim sporazumima o slobodnoj trgovini, novi pristup zaštiti klime i konkurentnosti kao i smanjenje broja migranata koji dolaze u Evropu.
Merc obećava snažniju ulogu Njemačke
On je takođe rekao kako je svestan toga da su mnogi posljednjih godina očekivali više vodećih inicijativa od Njemačke na međunarodnom planu i da su od najveće zemlje Unije očekivali da uloži više energije u guranje EU napred.
No kako bi to tačno trebalo da izgleda, objašnjava Rafael Los iz Evropskog savjeta za spoljnu politiku (ECFR) iz Berlina.
„Niko ne želi snažnu Njemačku koja će svoju veličinu i snagu iskoristiti kako bi progurala svoje interese, nego Njemačku koja će davati impulse koji bi vodili jedinstvu i zbog kojih se manje zemlje-članice ne bi osjećale zapostavljeno“, rekao je Los u razgovoru za DW.
To se posebno odnosi na odbrambenu politiku. Merc je objasnio kako Evropa, kada je odbrana u pitanju, „mora govoriti istim jezikom“ kako bi se odbrana organizovala efektivnije, što bi doprinijelo podizanju sposobnosti na novi nivo. Za to je potrebna prije svega „pragmatičnost“ posebno kada je u pitanju nabavka opreme i pripremanje zajedničkih vojnih projekata. Jer cilj mora biti podizanje odbrambene spremnosti.
„U principu bi trebalo da se ovaj proces odvija kroz institucije NATO-a ali važno je da Evropljani moraju da budu u stanju da se bolje odbrane nego što je to bio slučaj u prošlosti. To nije opcija nego preduslov za očuvanje mira i slobode na evropskom kontinentu“, rekao je Merc.
Jedan korak u tom pravcu je veća nezavisnost od SAD-a o čemu Merc govori još od svoje izborne pobjede u februaru.
Oživljavanje njemačko-francuskog pogonskog motora
Ove riječi sigurno dobro odzvanjaju u ušima francuskog predsjednika Emanuela Makrona. Merc je već prvog dana stupanja na kancelarsku funkciju otišao u Pariz. Odnos Merca i Makrona je od važnosti i za Evropsku uniju jer je njemačko-francuski odnos oduvijek važio kao pogonsko gorivo za razvoj Evropske unije.
„I dalje je činjenica da su Njemačka i Francuska, uprkos novim snažnim članicama na istoku, dvije najveće sile unutar EU-a“, kaže Pol Moris, generalni sekretar odbora za njemačko-francuske odnose na francuskom Institutu za međunarodne odnose (IFRI).
Ovaj njemačko-francuski značaj posebno se odnosi na ekonomska i odbrambena pitanja.
Makron se nada, kako Moris kaže u razgovoru za DW, da će u Mercu naći partnera za svoj projekat strateške autonomije – autonomije Evrope u odnosu na SAD ali ne samo kada je u pitanju obrana nego i sirovine, tehnologija i energija. Moris očekuje da bi posebno kada je riječ o energiji i odbrani Njemačka i Francuska mogle da daju nove impulse. U posljednjoj njemačkoj vladi su, kako kaže Moris, Zeleni bili ti koji su kočili projekte na polju energetskog snabdevanja.
„Očekujem da će s novom vladom u Berlinu stvari teći jednostavnije što se odnosi i na atomsku energiju kojoj je Njemačka okrenula leđa, a koja u Francuskoj još uvijek igra važnu ulogu. Njemačkoj je takođe potrebna jeftina električna energija“.
Politikolog Rafael Los vjeruje da će i na polju odbrambene saradnje atomska energija igrati važnu ulogu. Pitanje atomskog odvraćanja je proteklih decenija, kada je Njemačka u pitanju, bilo u rukama američkog partnera. Merc ovu saradnju sada želi da prebaci na Francusku koja je jedina EU članica s nuklearnim naoružanjem.
No iako između Berlina i Pariza vlada saglasnost u mnogim temeljnim pitanjima i stručnjaci očekuju da će se odnosi dvije zemlje razvijati brže i bolje nego pod kancelarom Olafom Šolcom, neke sporne teme su još uvijek tu, poput odbijanja Francuske da da zeleno svjetlo trgovinskom sporazumu EU i zemalja Latinske Amerike. Francuska je takođe i za euro obveznice za zajedničko zaduživanje zemalja zone eura čemu se Berlin i dalje žestoko protivi, što je još jednom potvrđeno i u tekstu koalicionog ugovora Unije i socijaldemokrata.
I u Briselu se čeka da proradi njemačka vlada
U Briselu se prije svega očekuje, kako kaže Los, da se popuni praznina koja je nastala ostavkom posljednje njemačke vlade u novembru prošle godine. Od tada se sve važnije odluke manje-više donose bez najveće članice koja je u tom razdoblju bila ograničena činjenicom da je na njenom čelu tehnička vlada u odlasku koja nije mogla da donosi odluke s dalekosežnim posljedicama što se prije svega odnosi na odbrambeni sektor.
No ono što partneri u Briselu prije svega očekuju je da nestane fenomen „German wote“. Tako se kolokvijalno u Briselu naziva ponašanje posljednje njemačke vlade koja je zbog nesuglasica između koalicionih partnera često u posljednji čas tražila promjene nekog zakona kako bi se zadovoljile sve stranke unutar, često posvađane, vlade Olafa Šolca.
„Njemačka je takođe važna za određivanje dugoročnog budžeta Evropske unije od 2028. nadalje“, kaže Rafael Los.
Pregovori sada ulaze u vruću fazu. Kad je riječ o migracijama, upitno je u kojoj mjeri Fridrih Merc to pitanje vidi kao „evropsku političku ambiciju“ ili da li je spreman, ako je potrebno, da sprovede svoje ideje čak i protiv evropskog pravnog okvira. Kako zaključuje ovaj politikolog, druga pitanja koja će zabrinjavati i Berlin i Brisel u nadrednom periodu odnose se prije svega na američku carinsku politiku i trgovinu s Kinom.
