Planeta

Američka spoljna politika od Vilsona do Trampa 

Kada su Sjedinjene Američke Države ušle u Prvi svjetski rat, on je već bio odlučen. Tadašnji predsjednik Vudro Vilson je prije sto godina postavio temelje liberalnog svjetskog porjetka pod vođstvom SAD – koji Tramp sada uništava, piše DW.

Početkom januara 1918. američki predsjednik Vudro Vilson stupio je pred oba doma američkog Kongresa i predstavio svoj plan od 14 tačaka. U tezama, koje su kasnije postale čuvene širom svijeta, navedeni su američki ratni ciljevi u Evropi i na Bliskom istoku. Prije svega, skiciran je novi svjetski poredak. Pri tome je glavna smjernica trebalo biti pravo naroda na samoopredjeljenje. Ali, Vilsono je otišao još dalje: američki predsjednik je zatražio slobodnu trgovinu, kraj tajne diplomatije i stvaranje Lige naroda.

Time se još 1918. godine prepoznaje skica liberalnog svjetskog poretka, koji je pod američkim vođstvom izgrađen poslije Drugog svjetskog rata. Taj svjetski poredak je uspio da se nametne, jer mu je pristupalo sve više zemalja. Sada se čini da je ugrožen i to od strane aktuelnog američkog predsjednika.

Distanciranje od nosećih stubova američke spoljne politike?

Donald Tramp je solo igrač. U proteklih sto godina nijedan američki predsjednik nije doveo u pitanje temelje američke spoljne politike kao 45. predsjednik SAD.

Naravno da su u SAD oduvijek postojale izolacionističke sile. I Vilson je na unutrašnjo-političkom planu doživio poraz sa svojim konceptom međunarodnog mirovnog poretka. Međutim, njegov plan od 14 tačaka je odbacio izolacionistički orijentisani Kongres – a ne Bijela kuća. Zbog toga se Vilson i dalje smatra pionirom američkog internacionalizma. Do kontroverznog ulaska u Prvi svjetski rat, Sjedinjene Države su tradicionalno pokušavale da se ne miješaju u međunarodne sukobe, naročito u Evropi.

Vilson: spoljna politika zasnovana na saradnji

Vilson je iz užasa rata izvukao pouku da bi SAD trebalo da teže multilateralnoj spoljnoj politici zasnovanoj na saradnji. To jasno proizilazi iz često citiranog govora koji je održao 1917. prilikom ulaska u rat i u kojem je naglasio da se svijet mora napraviti sigurnim za demokratiju.

Međutim, Vilson je često pogrešno citiran, u smislu da bi SAD trebalo da učine svijet sigurnim za demokratiju. Mala, ali značajna razlika. Jer, Vilson nije vjerovao da je SAD u stanju da to sama učini i da bi tako nešto moglo uspjeti samo zajedničkim naporima, pod američkim vođstvom.

“Liga naroda” trebalo je da obezbijedi okvir za ovu politiku međunarodne saradnje. Vilson je želio da stvori organizaciju koja bi djelovala samo ako su svi saglasni, a praktično svaka nacija imala bi pravo veta. Koliko je ta Vilsonova ideja bila kontroverzna, pokazuje činjenica da je Liga naroda postojala manje od tri decenije – i da joj Sjedinjene Države nikada nisu pristupile.

Tramp: unlateralne odluke

Tokom Trampovog mandata SAD su izašle iz brojnih sporazuma pod pokroviteljstvom UN i povukle se iz nekoliko agencija UN. Zbog svog nacionalističkog stava, Tramp se s pravom može smatrati kao Vilsonov antipod, kaže Džon Kuper, profesor na Univerzitetu u Viskonsinu: “On hoće da djeluje sam, da se pokaže kao jak muškarac i donosi odluke kako mu se prohte”.

“Vilson je mrzio demagoge”

Još je prerano za procjenu kako će se okončati Trampova konfrontacija sa politikom internacionalizma. Međutim, dvije godine su Kuperu dovoljne da prosudi šta bi Vudro Vilson rekao za svog nasljednika: “On bi Trampa posmatrao sa strahom i užasom. Vilson je oduvijek mrzeo demagoge. I to je značajna razlika između predsjednika koji obilježavaju američku politiku od 1918. do 2018. godine”.

Send this to a friend