Objavljivanje redigovane verzije izvještaja specijalnog istražitelja Roberta Mulera (Robert Mueller) o ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore 2016. godine je važan, ali ne i dovoljan korak da se utvrdi potpuna istina o kampanji predsjednika Donalda Trampa (Trump) i optužbama da je ometao istragu, pišu svjetski mediji.
Potreban cio izvještaj, a ne cenzurisana verzija
Objavljivanje “cenzurisane” verzije Mulerovog izvještaja je važan prvi korak ka potpunom javnom prikazu šta se desilo tokom izbora 2016. kada se ruska vlada miješala u američku demokratiju i doživjela da njen “draži kandidat” pobjedi, piše Njujork tajms (The New York Times), ali ističe da je potrebno da makar Kongres dobije uvid u cio izvještaj.
Uticajni liberalni list u uredničkom komentaru ukazuje da postoje legitimni razlozi da djelovi izvještaja budu zacrnjeni i da je ministar pravde Vilijem Bar (William Barr) iznio četiri kategorije – postupke velike porote, povjerljiv materijal u vezi s izvorima i metodama prikupljanja, informacije o tekućim slučajevima i materijal koji bi neopravdano zadirao u ličnu privatnost i reputaciju trećih strana.
Ali, Trampovoj administraciji, na osnovu njenog nepoštenog ponašanja, ne može se vjerovati da je iskrena u tome koji djelovi izvještaja treba da budu sakriveni od javnog uvida, ističe njujorški list, uz ocjenu da se ministar pravde, koji je po funkciji državni tužilac, na konferenciji za novinare uoči objavljivanja izvještaja, ponašao više kao predsjednikov advokat nego kao najviši pravni zvaničnik u zemlji.
Ulog Mulerovog izvještaja je veći od Trampa, od kriminalaca kojima se okružio tokom i poslije kampanje, od njegovog sina koji se sastao s Rusima koji su nudili prljavštinu o Hilari Klinton (Hillary Clinton) ili čak od Republikanske partije koja je stala uz predsjednika, ocjenjuje list u uredničkom komentaru i podvlači da je “ulog vjera građana u slobodne i fer izbore” i šta treba uraditi uoči izbora 2020. da se zaštite od miješanja.
Lopta u dvorištu glasača
Poslije skoro dvije godine istrage, političke psihodrame, javnog prozivanja i privatnih intriga, ne treba da iznenađuje što objavljivanjem Mulerovog izvještaja o ruskom miješanju u izbore 2016. skoro niko nije srećan, ocjenjuje Volstrit džornal (Wall Street Journal) i ukazuje da je Muler obezbijedio da se spor oko toga šta je Tramp uradio a šta nije prenese iz pravnog foruma u političku arenu, s nastavkom u Kongresu i na kraju na izborima 2020.
Ironično, piše izvršni urednik Volstrit džornala u Vašingtonu Džerald Sib (Gerald Sieb), u četvrtak je najzadovoljnije djelovao “čovjek u centru političke oluje, predsjednik Tramp”. Mulerov nalaz o tome da nije našao nelegalnu saradnju Trampovog štaba i ruskih agenta i odbijanje da izvuče zaključak da li je predsjednik ometao istražitelje bili su dovoljni da predsjednik ima dobar dan, dok su loš dan imali oni koji su mislili da će Mulerov izvještaj donijeti pad predsjednika. Ali, oni koji su se nadali jasnom, crnom ili bijelom danu, to nisu dobili, ističe autor teksta.
Tramp ipak nije dobio jasno oslobađanje, kako njegove izjave sugerišu, ukazuje Sib, dodajući da Mulerov izvještaj na 200 strana iznosi detalje ruskog miješanja u izbore 2016. i pomaganja Trampovoj kampanji, kao i ruske napore da se povežu sa Trampovim saradnicima koji su djelovali više nego srećni da pomognu.
Najkontroverzniji Mulerov potez je, ističe uticajni konzervativni list, da iznese Trampove korake koji se mogu vidjeti kao pokušaj ometanja pravde, uz odbijanje da iznese ocjenu da li je bilo krivičnog djela. Iako je to uznemirilo demokrate, dodaje se dalje, Muler je u suštini pozvao demokrate da prime štafetu i nastave da trče s njom, što će demokrate, koje kontrolišu Predstavnički dom, sigurno učiniti.
“Suprotstavljeni zaključci mogu odraziti šire nerazumijevanje šta je Muler namjeravao da uradi. Njegova istraga je osmišljena tako da donese usku pravnu odluku, ne da odluči šta je dobro ili loše. Veliki dio izvještaja luta kroz sivu zonu između tih suprotnih polova i na kraju ostavlja mnogo toga da Amerikanci sami odluče”, zaključuje urednik Volstrit džornala u Vašingtonu.
Bez optužbe o ometanju pravde zbog pravičnosti
Dugoočekivani izvještaj specijalnog savjetnika je kritičniji prema Trampu i daleko je od “potpunog i totalnog oslobađanja”, kako je to predsjednik tvrdio, ocjenjuje Politiko(Politico), dodajući da, mada obiman dokument potvrđuje da Muler nije našao dosluh Trampovog štaba i Kremlja, on sadrži “brojna nepovoljna zapažanja” o potencijalnom ometanju pravde.
Uz podsjećanje da Tramp nije oslobođen krivice za ometanje pravde, Politiko prenosi objašanje da se do takavog suda nije moglo doći iz “zabrinutosti za pravičnost”, pošto aktuleni predsjednik po smjernicama Ministarstva pravde od vremena Votergejta ne može biti optužen, pa zato ne može da očisti svoje ime ili da se zaštiti kao što to mogu drugi optuženi.
Jedna implikacija izvještaja je da je Tramp možda izmakao nalazu da je ometao pravdu samo zato što su njegovi najviši saradnici odbili da sprovedu njegove najdramatičnije naloge, piše Politiko i dodaje da je Mulerov tim opisao nekoliko Trampovih postupaka “koji zadovoljavaju sve pravne elemente ometanja”.
BBC ocjenjuje da istraga specijalnog savetnika predstavlja sliku ponašanja predsjednika Trampa, “i sumnjivu i opravdavajuću”, što će obje politički podijeljene strane u SAD pokušati da iskoriste.
Tramp ima rezultat na kojem insistira od početka – nema dosluha, ukazuje BBC, ali i ocjenjuje da, mada nije jasno da li dokument sadrži inkriminišuće detalje zbog kojih bi procedura impičmenta bila vjerovatnija, ima dovoljno potencijalnih upozorenja da Kongresno saslušanje nastavlja da se nadvija nad njim.
Redigovana verzija nije posljednja riječ
Dužina i kompleksna pitanja Mulerovog izvještaja znače da će biti potrebno vrijeme da se potpuno svari dokument i razumiju njegove posledice, ocjenjuje Gardijan (The Guardian) u uredničkom komentaru i ukazuje da dokument objavljen u četvrtak nije kompletna priča.
Specijalni savjetnik i njegov tim su u tišini sprovodili mamutsku istragu, a Muler je ćutao i kada je “administracijna lažno tvrdila” da izvještaj oslobađa Trampa krivice, piše Gardijan. “Sada je – u velikoj mjeri – u javnom domenu. Ali to nije posljednja riječ.”
List ocjenjuje da su političari i novinari u Vašingtonu već našli dosta mesa, ali da je ljestvica podignuta “šokantnim činjenicama” koje su se ranije pojavile o ruskoj ulozi u izborima 2016. i postupcima Trampa i njegovog štaba.
Mada nema nijedne ubjedljive činjenice koja će promijenti sliku i uticati na odanog Trampovog pristalicu, piše Gardijan, izvještaj je svejedno osuđujući i predstavlja ključni i neophodni dodatak masi dokaza koji su već prikupljeni.
Mulerov izvještaj je obimno redigovan, često na upečatljivim mjestima. Postoje valjani pravni razlozi da se isključi materijal iz takvog teksta, ali se ne može imati povjeranja u čovjeka koji nadzirao poroces, ministra pravde kojeg je sam Tramp odabrao, posebno poslije “njegovih skoro komičnih pokušaja da pogrešno predstavi dokumente”, piše Gardijan i ocjenjuje da je ton Barovih izjava implicirao da je stvar završena, kao što je njegov šef objavio na Tviteru “GAME OVER”.
Obmane ministra pravde
“Navijanje” ministra Bara za Trampa bilo je potpuno neprimjereno i nameće pitanje da li je u toku prikrivanje, napisao je kolumnista Blumberga (Bloomberg) Džonatan Bernstajn (Jonathan Bernstein).
Bar je u obraćanju novinarima prije objave Mulerovog izvještaja, piše Bernstajn, rekao da je on tu samo da odgovori na pitanja koja se tiču procesa izrade izvještaja, ali ne i njegove suštine, ali se ipak njegova izjava uglavnom odnosila na suštinu. Bar je, dodaje se u tekstu, u svom sažetku prije nekoliko nedjelja, a potom i pred novinarima, iznio zaključak da izvještaj pokazuje da “nije bilo dosluha”, bez ikakvih objašnjenja koja se tiču kontakata Trampovog štaba i ruskih aktera.
Blumbergov kolumnista ocjenjuje da su Barove izjave o ometanju pravde zapanjujuće, naročito jer su nakon objavljivanja izvještaja prvi naslovi pokazali da je Muler ozbiljno shvatao dokaze o opstrukciji, a da je Bar prethodno pravdao predsjednikovo ponašanje tvrdnjom da je Tramp bio frustriran zbog istrage i “nemilosrdne spekulacije” u medijima.
Bar je preskočio Trampove dokumentovane pokušaje da osigura lojalnost direktora FBI Džejmsa Komija (Jamesa Comey) kojeg je na kraju otpustio, napisao je Bernstajn, zaključivši da se Bar “pretvara da se najistaknutija epizoda opstrukcije (koja je svakako detaljno opisana u Mulerovom izveštaju) nikada nije dogodila”.
‘Kandidat iz Sankt Peterburga’
Na osnovu Mulerovih saznanja nema dovoljno dokaza koji bi podržali opoziv predsjednika Trampa, ali postoje jaki dokazi da su Rusi pomogli da on bude izabran, napisao je Pol Kalan (Paul Callan) pravni analitičar CNN-a u svom komentaru, naglasivši da će tek na narednim izborima američki narod moći da donese presudu o Trampu.
Dok će se Mulerovi zaključci citirati kao podrška Trampovih mantri “nema dosluha”, izvještaj otkriva uznemirujuće činjenice koje ukazuju na to da su kontroverzni predsjednički izbori ruskim uplitanjem mogli biti nabačeni Trampu. Čak i ako Tramp i njegovi saradnici u kampanji nisu kriminalno sarađivali s Rusima, ostaje sasvim moguće da je on – kao predsjednik SAD – direktan rezultat aktivnog miješanja ruskih operativaca na izbore, napisao je Kalan.
Bez obzira što Muler ne nalazi dokaze o krivičnom ponašanju Trampa ili njegovog štaba, postoji objektivno malo razloga za slavlje u Bijeloj kući, ocijenio je analitičar CNN-a.
U tekstu se navodi da je Mulerov izvještaj identifikovao Agenciju za istraživanje interneta (IRA) sa sjedištem u Sankt Peterburgu koju je finansirao ruski oligarh Jevgenij Prigozin i kompanije koje on kontroliše, kao pokretačka snaga ruskog uplitanja u predsjedničke izbore SAD.
Iako nije “Mandžurijski kandidat”, Tramp bi mogao biti preciznije opisan kao “kandidat iz Sankt Peterburga”, ocjenjuje Kalan.
Dok će stručnjaci beskrajno raspravljati da li Mulerovi dokazi podupiru optužbe protiv Trampa zbog ometanje pravde, veća zabrinutost nacije treba da bude usredsrijeđena na Mulerov fokus na rusko ometanje američke demokratije i kako blokirati takvo miješanje na budućim izborima, zaključuje CNN-ov pravni analitičar.
