Rak je jedan od najčešćih uzroka smrti kod žena. Pritom bi milioni života mogli da budu spaseni kada bi žene imale bolji pristup prevenciji i liječenju te bolesti. Stručnjaci se zalažu za feministički pristup tom problemu.
Rak je širom svijeta jedan od tri najčešća razloga prijevremene smrti kod žena mlađih od 70 godina. Od 2,3 miliona žena iz te grupe koje svake godine preminu od posledica kancera, oko 1,5 miliona života moglo bi da bude spaseno, tvrdi se u jednoj novoj analizi – ali samo pod uslovom da se poboljša proces ranog otkrivanja bolesti, odnosno eliminišu glavni rizici koji dovode do pojave raka. Dodatnih 800.000 smrtnih slučajeva bi moglo da se spriječi kada bi sve žene imale pristup optimalnom tretmanu oboljelih od raka, piše Dojče vele.
Diskusija oko raka kod žena se – sudeći po navodima Komisije Lanset, koja političarima koji donose odluke želi da dâ preporuke po pitanju organizacije zdravstvenih i sistema socijalnog staranja – često se koncentriše na „ženski rak“, poput raka dojke ili raka grlića materice.
No, svake godine oko 300.000 žena mlađih od 70 godina umre od posljedica raka pluća, a 160.000 od raka debelog crijeva. Posljednjih decenija u mnogim zemljama s visokim primanjima broj smrtnih slučajeva zbog raka pluća kod žena veći je nego zbog posljedica raka dojke, kaže dr Izabele Soerjomataram, zamjenica šefa Odeljenja za nadzor raka pri Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka (IARC). Ona je ujedno jedna od predsjednica Lanseta.
Feministički pristup
Glavni razlog za to što žene imaju tako loš pristup preventivnim mjerama, dijagnostifikovanju raka i tretmanu te bolesti, prije svega je – neravnopravnost polova. Komisija Lanset zato se zalaže za novu „feminističku agendu“ u liječenju raka, kako bi se eliminisala ta neravnopravnost među polovima, odnosno diskriminacija žena.
U zdravstvenim sistemima, kako se tvrdi, u liječenju raka, pa i u istraživanju te bolesti, morale bi mnogo intenzivnije da se uvaže potrebe žena, kako bi se, globalno gledano, smanjio rizik od kancera kod ženske populacije.
Prilikom izrade novog izveštaja „Žena, moć, rak“ (Women, power, and cancer: A Lancet Commission) učestvovao je veoma raznovrstan, međunarodni tim ekspertkinja u oblastima kao što su ljudska prava, ravnopravnost polova, pravo, ekonomija, sociologija, prevencija i tretman raka, odnosno ljudi koji su zastupali interese pacijenata.
„Širom svijeta se pitanje zdravlja žena često koncentriše na njihovo reproduktivno zdravlje i zdravlje majki, što je usko povezano s antifeminističkom definicijom vrijednosti i uloge žena u društvu. Istovremeno je pitanje raka znatno manje zastupljeno“, kaže dr Ofira Ginsburg, vodeća savjetnica za kliničko istraživanje u Institutu za kancer Centra za globalno zdravlje iz SAD.
Rizični faktori za pojavu raka
Sudeći po navodima Komisije Lanset, faktori rizika za pojavu raka kod žena morali bi preciznije da se istraže, s obzirom na to da su oni manje poznati od rizičnih faktora kada se radi o pojavi raka kod muške populacije. Postoje brojne naznake da postoji određena veza između konkretnih proizvoda koje koriste pretežno žene, na primjer za izbjeljivanje kože ili za „peglanje“ kose, i povećanog rizika od pojave raka.
Mnoge žene uopšte nisu svjesne brojnih faktora rizika koji mogu relativno lako da se eliminišu: oko 1,3 miliona žena iz svih starosnih grupa preminulo je u 2020. od posljedica četiri najvažnija faktora rizika koji utiču na rak: duvan, alkohol, gojaznost i infekcije. Mnoge žene te faktore jednostavno potcjenjuju. Tako je jedna studija iz 2019. došla do zaključka da je samo 19 odsto žena koje su u Velikoj Britaniji učestvovale u programu preventivnog pregleda s ciljem ranog otkrivanja raka, uopšte znalo da je jedan od glavnih faktora koji utiču na pojavu raka dojke – alkohol.
„Mišljenja smo da je došlo vrijeme da vlade na to djeluju politikom koja se bazira na specifičnostima polova, politikom koja jača svijest po pitanju tih faktora rizika, odnosno smanjuje izlaganje žena tim faktorima“, kaže dr Izabele Soerjomataram.
Šta je s potrebama žena?
S obzirom na to da su mnoge žene u svijetu diskriminisane po pitanju njihovih šansi za obrazovanjem ili zaposlenjem, one često uopšte ne raspolažu finansijskim sredstvima koja su potrebna za plaćanje skupih tretmana, odnosno postupaka liječenja od raka.
A tu je i još jedan problem: s obzirom na to da muškarci uglavnom ne preuzimaju glavni teret brige oko djece, žene koje boluju od raka često nisu u mogućnosti da se brinu za sopstveno zdravlje, kaže jedna od autorki studije, prof. Nirmala Bu-Pati, sa Univerziteta Malaja i Kraljičinog univerziteta u Belfastu.
„Zbog normi vezanih za ulogu polova, od žena se često očekuje da one potrebe svoje porodice stave ispred sopstvenih potreba ili čak nauštrb sopstvenog zdravlja, što ponekad dovodi do toga da otežu da koriste zdravstvene usluge.“
Žene kao neplaćene njegovateljice
Diskriminišuće uloge među polovima su osim toga odgovorne i za to što su uglavnom žene te koje preuzimaju ulogu neplaćene njegovateljice osoba oboljelih od raka, i to uglavnom bez adekvatne valorizacije od strane društva. Zato Komisija Lanset zahtjeva uvođenje poštenijih i inkluzivnijih standarda po pitanju plata za negu pacijentkinja i pacijenata koji boluju od raka.
Diskriminacija žena u mnogim je društvima po mišljenju Lanceta ujedno i razlog zbog kojeg se „koči“ uspon žena u struci na vodeće pozicije u istraživanju raka, politici prema raku ili odnosu prema raku u praksi. To je po njima i jedan od glavnih razloga zašto danas postoji tako malo preventivnih mjera „skrojenih“ po potrebama žena, odnosno mjera u liječenju raka prilagođenih ženskoj populaciji. To važi i za bolnice, centre za tretman raka, odnosno istraživačke institute, u kojima globalno gledano vodeću ulogu žene imaju samo u 16 odsto slučajeva.
Jačanja prava žena
Komisija se osim toga zalaže i za uvažavanje polno specifičnih tema u svim oblastima politike koje se tiču odnosa prema raku, odnosno smjernica povezanih s tom temom – kako bi se na pravedan način odgovorilo na potrebe i želje svih žena.
Potrebne su osim toga, navodi Komisija, i strategije za jačanje svesti samih žena po pitanju faktora rizika, odnosno simptoma raka, kao i poboljšanja u oblasti ravnopravnosti pristupa tretmanima ranog prepoznavanja bolesti i dijagnoze raka. Sve to bi moglo na bolji način da se osigura i podjednakom zastupljenošću žena na rukovodećim pozicijama, dodaje se u studiji Komisije Lanset.
