Najviši kineski funkcioneri ove se sedmice okupljaju u Pekingu kako bi zacrtali ključne ciljeve i ambicije zemlje za ostatak decenije. Naime, Centralni komitet Komunističke partije Kine, najviše političko tijelo u državi, održava svoj sedmicu dana dugi sastanak poznat kao Plenum. Odluke donesene na ovom skupu činiće temelj narednog kineskog Petogodišnjeg plana, strateškog dokumenta koji će usmjeravati drugu najveću svjetsku ekonomiju u periodu od 2026. do 2030. godine, piše BBC.
Iako cjeloviti plan neće biti objavljen prije naredne godine, očekuje se da će funkcioneri već sjutra otkriti neke njegove naznake, dok bi više detalja moglo uslijediti sedmicu kasnije.
„Zapadna politika funkcioniše na izbornim ciklusima, ali kinesko kreiranje politike djeluje na ciklusima planiranja“, objašnjava Nil Tomas, saradnik za kinesku politiku na Institutu za azijsku politiku.
„Petogodišnji planovi jasno definišu šta Kina želi da postigne, signaliziraju pravac u kojem rukovodstvo želi da ide i usmjeravaju državne resurse prema tim unaprijed određenim ciljevima“, dodaje on.
Na prvi pogled, sastanci stotina birokrata u odijelima koji kroje planove mogu zvučati nezanimljivo, ali istorija pokazuje da njihove odluke često imaju ogromne posljedice za cio svijet. Donosimo tri primjera u kojima su kineski Petogodišnji planovi iz temelja preoblikovali globalnu ekonomiju.
1981. – 1984.: „Reforme i otvaranje“
Teško je odrediti tačan trenutak kada je Kina krenula putem da postane ekonomska supersila, ali mnogi unutar Komunističke partije kao ključan datum navode 18. decembar 1978. godine. Gotovo tri decenije kineskom ekonomijom strogo je upravljala država, ali centralno planiranje po sovjetskom modelu nije donijelo prosperitet, a veliki dio stanovništva i dalje se borio sa siromaštvom.
Zemlja se još oporavljala od razorne vladavine Mao Cedunga. Njegove kampanje, Veliki skok naprijed i Kulturna revolucija, kojima je osnivač komunističke Kine pokušao da preoblikuje nacionalnu ekonomiju i društvo, rezultirale su milionima smrti. Na Trećem plenumu 11. Komiteta u Pekingu, novi vođa Deng Sjaoping objavio je da je vrijeme za prihvatanje elemenata slobodnog tržišta. Njegova politika „reformi i otvaranja“ postala je ključni dio narednog Petogodišnjeg plana, koji je počeo 1981. godine.
Stvaranje posebnih ekonomskih zona slobodne trgovine i strana ulaganja koja su uslijedila promijenila su živote ljudi u Kini. Prema Nilu Tomasu, ciljevi tog plana ostvareni su iznad svih očekivanja. „Kina je danas izvan najluđih snova ljudi iz 1970-ih“, kaže on. „U smislu obnove nacionalnog ponosa, kao i uspostavljanja svog mjesta među velikim svjetskim silama.“
Međutim, te su promjene iz temelja preoblikovale i globalnu ekonomiju. Do 21. vijeka, milioni radnih mjesta u proizvodnji na Zapadu preselili su se u nove fabrike u kineskim obalnim regionima. Ekonomisti su taj fenomen nazvali „kineskim šokom“, a postao je jedna od pokretačkih snaga uspona populističkih stranaka u bivšim industrijskim centrima Evrope i Sjedinjenih Država.
2011. – 2015.: „Strateške industrije u usponu“
Status Kine kao „svjetske radionice“ učvrstio se nakon što se 2001. godine pridružila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Međutim, rukovodstvo Komunističke partije već je tada planiralo svoj naredni korak. Postojala je bojazan da Kina ne upadne u takozvanu „zamku srednjeg dohotka“. To se dešava kada zemlja u razvoju više ne može da konkuriše izuzetno niskim platama, a istovremeno nema inovacioni kapacitet da stvara visokokvalitetne proizvode i usluge karakteristične za napredne ekonomije.
Zato je Kina, umjesto da se oslanja isključivo na jeftinu proizvodnju, morala da identifikuje „strateške industrije u usponu“ – termin koji je prvi put zvanično upotrijebljen 2010. godine. Za kineske lidere to je značilo zelenu tehnologiju, poput električnih vozila i solarnih panela. Kako su klimatske promjene postajale sve važnija tema u zapadnoj politici, Kina je mobilisala neviđene resurse u te nove industrije.
Danas Kina nije samo neosporni svjetski lider u obnovljivim izvorima energije i električnim vozilima, već drži i gotovo potpuni monopol nad lancima snabdijevanja rijetkim zemnim metalima potrebnim za njihovu proizvodnju.
Čvrsta kontrola nad tim ključnim resursima, koji su presudni i za proizvodnju čipova i razvoj vještačke inteligencije (AI), stavlja je u izuzetno moćnu poziciju na globalnoj sceni. Toliko moćnu da je nedavni potez Pekinga da pooštri kontrolu izvoza rijetkih zemnih metala Donald Tramp nazvao pokušajem „držanja svijeta u zatočeništvu“.
2021. – 2025.: „Visokokvalitetni razvoj“
To možda objašnjava zašto su se kineski Petogodišnji planovi u skorije vrijeme usmjerili na „visokokvalitetni razvoj“, koncept koji je formalno uveo Si Đinping 2017. godine. Cilj je osporiti američku dominaciju u tehnologiji i postaviti Kinu na čelo tog sektora. Domaće uspješnice poput aplikacije za dijeljenje videa TikTok, telekomunikacionog diva Huaveja, pa čak i AI modela DeepSeek, svjedoče o kineskom tehnološkom bumu ovog vijeka.
Međutim, zapadne zemlje sve više vide taj uspon kao prijetnju svojoj nacionalnoj bezbjednosti. Zabrane ili pokušaji zabrana popularne kineske tehnologije uticali su na milione korisnika interneta širom svijeta i izazvali oštre diplomatske sporove. Kina je do sada svoj tehnološki uspjeh u velikoj mjeri temeljila na korišćenju američkih inovacija, poput naprednih poluprovodnika kompanije Nvidia.
S obzirom na to da je Vašington sada blokirao njihovu prodaju Kini, očekuje se da će se fokus sa „visokokvalitetnog razvoja“ prebaciti na „nove kvalitetne proizvodne snage“ – svježi slogan koji je Si uveo 2023. godine. Ovaj novi pravac stavlja veći akcenat na domaći ponos i nacionalnu bezbjednost. To podrazumijeva postavljanje Kine na čelo proizvodnje čipova, računarske tehnologije i vještačke inteligencije, nezavisno od zapadne tehnologije i otporno na buduće embarga.
Samodovoljnost u svim oblastima, a posebno na vrhu inovacija, vjerovatno će biti jedno od centralnih načela narednog Petogodišnjeg plana. „Nacionalna bezbjednost i tehnološka nezavisnost sada su definišuća misija kineske ekonomske politike“, zaključuje Tomas. „Opet, to se vraća na onaj nacionalistički projekat koji podržava komunizam u Kini – kako bi se osiguralo da nikada više ne bude dominirana od strane stranih zemalja.“
