Trgovinski pregovori SAD i Kine ušli su u burnu završnicu s prijetnjom američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) da će povećati takse na kinesku robu, pišu svjetski mediji, uz ocjenu da je u igri nerava s velikim ulozima dvije najveće svjetske privrede kineski predsjednik Si Đinping možda u lošijoj poziciji.
Nervoza uoči nastavka razgovora
Strah od eskalacije carinskog rata SAD i Kine poslije Trampove ijda će povećati takse na kinesku robu ublažen je najavom da će Sijev ekonomski savjetnik, vicepremijer Liu He, učestvovati na pregovorima u Vašingtonu ove nedjelje – svjetske berze su se oporavile poslije velikog pada u ponedjeljak, ukazuje Asošiejtid pres (The Associated Press).
Najava iz Pekinga sugeriše da je Sijeva vlada dala prioritet želji da okonča sukob koji je smanjio kineski izvoz u odnosu na političku potrebu da izgleda čvrsto pred pritiskom SAD, ocjenjuje AP, dodajući da je od dosadašnjeg povećanja međusobnih taksi u prodaji izgubljeno do 25 milijardi dolara.
Vašington traži od Pekinga da odustane od razvoja pod vođstvom vlade u robotici, elektronskim automobilima i drugim tehnologijama, pošto SAD, kao i Evropa i Japan tvrde da se time krši obavezivanje Kine za otvaranje tržišta, kao i da je delom zasnovano na ukradenoj tehnologiji. Ključni spor u pregovorima, objašnjava AP, jeste insistiranje SAD na mehanizmu kažnjavanja ako Peking ne održi obećanje – Trampova administracije želi da zadrži prijetnju carinama na kineski izvoz, što odbacuju kineski pregovarači, jer bi Vašington dobio preveliku kontrolu.
Mada obje strane kažu da razgovori napreduju, Tramp je izrazio nezadovoljstvo brzinom pregovora i zaprijetio povećanjem carine na kineski uvoz od 200 milijardi dolara s 10 na 25 odsto, piše AP i ocjenjuje da učešće Lija na pregovorima održava u životu nade da bi dvije najveće svjetske privrede ove nedjelje mogle postići mir.
Opasni rizici
Mada je uvođenje carina Kini opravdano s obzirom na njena kršenja trgovinskih pravila koje je prihvatila i od kojih je imala koristi, bolje bi bilo da SAD predvode jedinstveni front sa saveznicima, ocjenjuje Volstrit džurnal (The Wall Street Journal) u uredničkom komentaru, uz upozorenje da bi opšti trgovinski rat Vašingtona i Pekinga mogao imati teške posljedice.
Tramp je dosad nediskriminatorno uvodio “sumnjivu mjeru” jednostranih carina s fokusom na trgovinski deficit SAD, ističe uticajni američki konzervativni list, i dodaje da je bespotrebno ulazio u sukob sa saveznicima oko čelika i aluminijuma, mada je u slučaju Kine to opravdano zbog krađe trgovinskih tajni i intelektualne svojine, kao i ograničavanja stranih kompanija restriktivnim propisima.
I Tramp i Si žele dogovor, ali nijedan ne želi da djeluje kao da je dao previše, ističe Volstrit džurnal. Trampu treba dogovor da ukloni neizvjesnost za koju desetine direktora korporacija kažu da je usporila investicije, pošto je snažna privreda potrebna da bi opet bio izabran. S malim izgledima za promjene u Sjevernoj Koreji i Venecueli, trgovinski sporazum s Kinom bi bio njegov jedini spoljnopolitički uspjeh, a takođe bi ispunio veliko obećanje iz kampanje 2016.
Siju, međutim, dogovor treba više nego Trampu, ocjenjuje list, konstatujući da su američke carine naštetile kineskom izvozu, dok Kina ima problem i sa svojim dugom. Propast pregovora bi mogla da dovede do oštrijeg ekonomskog usporavanja u Kini i veće političke nestabilnosti. Si možda želi da Kina dominira svijetom, ali mu je potrebna privreda koja daje radna mjesta za milione novih radnika svake godine, piše Volstrit džurnal i napominje da su zbog trgovinskog spora neke kompanije već izmjestile proizvodnju iz Kine.
Uvođenje carina na kinesku robu dovelo je Peking na pregovore, iako je takođe donijelo troškove američkim potrošačima i proizvođačima, pa je, ističe konzervativni list, ukidanje taksi dobra trgovina – Tramp će dobiti ustupke a da ništa ne da. Alternativna bi mogla biti strašna, ocjenjuje Volstrit džurnal – Kina će trpjeti zbog opšteg trgovinskog rata, ali takođe i SAD i Trampovo predsjednikovanje.
Visoki ulozi u igri kukavice
Šta se može desiti kada dvije najveće svjetske privrede počnu igru kukavice s visokim ulozima, svijet bi uskoro mogao saznati, ocjenjuje agencija Frans pres (Agence France-Presse).
Zasad je nejasno zašto je Tramp povećao pritisak, ali je predsjednik SAD poznat po hvaljenju dobrim ekonomskim podacima ili dobicima na Volstritu kao dokazom da “dobija” trgovinski rat, piše AFP i ističe da skorašnji događaji Trampu daju dobre razloge da poveća ulog. Aprilski podaci ukazuju na solidan rast broja radnih mjesta, što je indekse na Volstritu gurnulo na rekordne nivoe, dok prošlomjesečni podaci pokazuju da je u prvom tromjesečju najveća svjetska privreda imala rast veći od očekivanog.
S druge strane, “lukavi komunistički lideri” u Pekingu, ukazuje AFP, decenijama su pregovorima dolazili do povoljnih aranžmana i malo njih bi se kladilo da će odjednom kapitulirati. Šta god uradio, Si ima razloga da čvrsto drži poziciju, ocjenjuje agencija. Mada se druga svjetska privreda usporila u odnosu na eru hiper-rasta, u prvom tromjesečju je imala bolji rast od predviđanog, što ukazuje na stabilnost uprkos trgovinskim turbulencijama. Kineske berze, među najgorim u 2018, ove godine su značajno porasle pošto je Peking uveo niz mjera.
Tako da obje strane imaju razloga da budu samouvjerene i da traže više, ali analitičari, kako piše AFP, ocjenjuju da Tramp ipak ima bolje karte, zato što se Si suočava s održavanjem ekonomskog rasta na kojem počiva legitimitet vlade, dok istovremeno sprovodi nezgodne reforme.
Međutim, ističe AFP, postavlja se pitanja šta će biti ako nijedna strana ne trepne – akcije širom svijeta pale su poslije Trampove prijetnje većim carinama i produženje već dugog trgovinskog spora bi moglo bi donijeti dodatne probleme. Mnogo zavisi od toga da li će Kina uzvratiti na posljednji Trampov potez, ocjenjuje agencija, ukazujući da su glavni zahtjevi SAD – promjena propisa koji su favorizovali kineske firme i slabljenje državne kontrole – upravo mjere koje su dovele do velikog kineskog rasta, pa analitičari ocjenjuju da je malo vjerovatno da će ih se Peking odreći.
Da li se Si preigrao?
Završnica trgovinskog rata Kine i SAD je izgleda blizu, pri čemu Tramp s realnom monetom – američkom snagom – izgleda ima jaču ruku i ustupci koje će Si vjerovatno dati, neće biti obični žetoni, piše novinar iz Hong Konga Ji-Ženg Lian u rubrici “Mišljenju” u Njujork tajmsu (The New York Times), dodajući da je trgovinski rat prva prava prilika da se ocjene Sijevi liderski kapaciteti.
Sadašnji kineski predsjednik je, prema ocjeni novinara iz Hong Konga, potpuno neuspješan kada su u pitanju odnosi SAD i Kine. Nasuprot njemu, dodaje, skoro svaki kineski lider od 1949. uviđao je izvanredan značaj tih odnosa, teško radio na njihovom poboljšanju i požnjeo velike koristi.
Si je zauzeo agresivan stav i u njegovo vreme antiamerička retorika se proširila zvaničnim medijima, kineska vlada otvoreno osporava vojno prisustvo SAD u Aziji, agresivna je prema Tajvanu i Južnom kineskom moru, a poslala je i kineske vojne brodove kroz američke vode kod obale Aljaske. Pored toga, navodi Ji-Ženg, vlasti u Pekingu pokušavaju da u svoje programe uključe ogromnu kinesku dijasporu za razvoj mreže koja će olakšati političku infiltraciju u druge zemlje i prenos visoke tehnologije.
Neki od tih poteza su uznemirili Amerikance i poslije promjena u Vašingtonu Si je izgleda nespremno dočekao uvođenje carina. Prošlog mjeseca poslije samita u Briselu, Kina je pristala da zemljama Evropske unije da bolji pristup tržištu, zaustavi prisilni transfer tehnologije i razgovara o mogućnosti ukidanja subvencija. Iako su ti ustupci predstavljeni blagim jezikom s uzajamnim obećanjima, jasno je, ocjenjuje Ji-Ženg, da su to bili uzmaci Kine i da su otupjeli njene globalne ambicije.
Istorija sugeriše zašto se ovo događa, ističe se u tekstu. Krajem 50-ih Mao Cedung je počeo da osporava sovjetsko liderstvo međunarodnim komunističkim pokretom i tražio je globalnu dominaciju, ali je pretjerao pošto Kina tada nije bilo dovoljna snažna. Odluka Sovjetskog Saveza da ukine programe pomoći Kini nanijela je težak udarac kineskoj socijalističkoj privredi. Kao Mao sa Sovjetima, Si je možda izazvao globalno liderstvo SAD prejako i prerano, zaključuje autor teksta u Njujork tajms.
