Takođe, mnogi su u zemljotresima izgubili dokumenta o vlasništvu, zbog čega ne mogu da dobiju pomoć.
U gradu Biduru grade ciglu po ciglu i počinju ispočetka, javlja Harry Fawcett, novinar Al Jazere.
Raščišćavaju se ostaci kuća i prikuplja se sve što može da posluži za obnovu.
Sve ovo zahvaljujući pojedinačnim i lokalnim inicijativama. Kao na mnogim drugim mjestima, i tu od zemljotresa državne uprave praktično nema.
Kuća Krishne Lal i San Nani Shresthe nije sigurna za život. Do sada su dobili tek petnaestak eura novčane pomoći. Ali kažu da više brinu za svoje podstanare.
“Kada sam od opštine zatražio da pomogne mojim podstanarima, rekli su mi da moraju da idu u sela iz kojih su došli. Ovdje ne mogu dobiti pomoć. Pravo na nju imaju samo vlasnici imovine”, kazao je Krishna Lal Shrestha.
Dom na livadi
Za dvije porodice koje su ranije živjele u njegovoj kući, dom je trenutno livada. Dvojica članova tih porodica su policajci koji, srećom, i dalje dobijaju plate.
Ali ne mogu da očekuju isplatu 130 eura, koju je vlada obećala samo vlasnicima nekretnina, i ne znaju kako će improvizovane šatore zamijeniti adekvatnim skloništem prije početka monsunskih kiša.
Raseljena Thuli Kanchi Malla je kazala: “Podstanarima više treba pomoć nego vlasnicima. Sobe u kojima smo živjeli su uništene. Kuda da odemo?”
U vladi tvrde da ovakvom politikom sprječavaju prevare i da podstanari, ako žele novac, moraju da dokažu da je šteta počinjena na njihovim porodičnim kućama, u okruzima iz kojih su došli, a ne na mjestima na kojima su se zatekli.
“Ako će vlada podstanarima osigurati 200 eura za kupovinu limenih ploča i gradnju skloništa, šta će oni s tim novcem kad na mjestima na kojima se trenutno nalaze ne posjeduju zemljište?”, upitao je sekretar unutrašnjih poslova Surya Silwal.
Ovakvi problemi dodatno naglašavaju u kakvom je haosu državna birokratija od zemljotresa.
Uništena dokumentacija
Zgrada lokalne uprave Bidura gotovo je uništena, kao i znatan dio dokumentacije.
Nekim čudom, u jedinom preostalom dijelu zgrade sačuvane su cijele police sa registrima.
“S obzirom na to koliko je toga uništeno, velika je sreća za lokalne zvaničnike to što je toliko dokumentacije sačuvano. Ali ako odete do zadnjeg dijela zgrade pronaći ćete još jednu ceradu ispod koje se nalazi ne tako dobro organizovana hrpa papirologije. Sortirati sve ovo biće ogroman posao, koji će morati da se obavi na svim lokacijama koje su slično prošle u zemljotresu”, javlja Fawcett.
Malo je onih koji samo sjede i čekaju pomoć. Dvije porodice koje će tu živjeti kažu da će radove završiti za nekoliko dana.
A onda će se fokusirati na ponovno pokretanje posla. Prvi koraci na dugom putu obnove i ka životu kakav su imali prije tragedije.
