Prvog dana u svojoj novoj ćeliji, Tatjana Koreja de Lima nije mogla sebe da prepozna.
„Čudno je ponovo vidjeti sebe u ogledalu “, kaže ova dvadesetšestogodišnjakinja, inače majka dvoje djece, koja trenutno služi zatvorsku kaznu od 12 godina u Brazilu. „U početku, nisam ni znala da sam to ja”.
Ova južnoamerička zemlja ima četvrtu najbrojniju zatvorsku populaciju na svijetu i često se zatvori u ovoj zemlji spominju zbog loših uslova, hroničnog nedostatka prostora i nasilnih incidenata između bandi koji dovode do smrtonosnih pobuna.
Lima je nedavno premještena iz regularnog zatvora u ustanovu kojom upravlja Asocijacija za zaštitu i pomoć osuđenicima APAK u gradu Itauna.
Za razliku od većine zatvora, koji vam, kako Lima kaže, ukradu ženstvenost u Apak zatvoru smije da nosi sopstvenu odjeću, ima ogledalo, šminku i farbu za kosu.
Ali razlika između zatvorskih režima je suštinska.
Bez čuvara
Apak sistem je dobio priznanje kao bezbjedniji, jeftiniji i humaniji odgovor na krizu u zatvorima u ovoj zemlji. Novi Apak zatvor otvoren je 20. marta u gradu Rondonija, što je prva ovakva ustanova na sjeveru zemlje i 49. u okviru sistema kojim upravlja ova asocijacija.
Svi zatvorenici u Apak sistemu su prošli kroz običan zatvor i moraju da pokažu da se kaju i da su spremni da prate strogi režim rada i učenja, što je dio filozofije ovog sistema.
Ne postoje čuvari, ni oružje i sve posjetioce dočekuju zatvorenice, koje otključaju glavna vrata malog ženskog zatvora.
Zatvorenica nas vodi ka „bračnom apartmanu”, svijetlo obojenoj sobi u kojoj je bračni krevet, gdje žene mogu da provedu intimne trenutke s partnerima, koji ih posjećuju.
Pokazuje posjetiocima sobu gdje žene obilježavaju bočice sa sapunima, koji će biti prodavani van zatvora.
Apak zatvore je osnovala grupa katolika 1972. i njima sada upravlja italijanska nevladina organizacija AVSI fondacija i brazilsko Bratstvo za podršku osuđenicima.
Potpredsjednik organizacije AVSI u Brazilu, Jakopo Sabatielo kaže da su ljubav i rad najvažniji u ovim kaznionicama. „Ovdje se svakome obraćamo po imenu, a ne po broju ili nadimku, koji su stekli tokom kriminalnih aktivnosti”, rekao je.
Oporavak
Zatvorenici su poznati kao rekuperadosi (ljudi koji se oporavljaju), što odražava insistiranje Apaka na rehabilitaciji i restorativnoj pravdi.
Oni moraju da uče i rade, često u saradnji s lokalnom zajednicom. Ako ne rade ili ako pokušaju da pobjegnu, rizikuju da budu vraćeni u zatvor iz koga su došli.
U Apak zatvorima zabilježeni su fizički sukobi, ali niko nikada nije ubijen, kaže Sabatielo.
On kaže da nepostojanje čuvara smanjuje tenzije. Neke od žena ovdje služe doživotne kazne za stravične zločine, ali atmosfera je mirna.
„I dalje pokušavam da zaboravim svoj stari zatvorski broj” kaže Agimara Patrisija Silvija Kampos, koja prevodi zatvorski savjet, čiji zadatak je da održava komunikaciju s zatvorskim vlastima.
Kampos je provela četiri mjeseca u običnom zatvoru, nakon presude za prodaju droge, jer je u njenoj kući, koju je dijelila s bivšim mužem, pronađeno 26 grama krek kokaina.
„Sve smo bile bačene u jednu prostoriju, nas 20 je spavalo na podu na prljavim dušecima, a hrana je bila nejestiva”, kaže ona.
Tvrdi da su njeni rođaci pretresani do gole kože prije ulaska u zatvor, na šta se takođe žale i druge zatvorenice.
"Nobody flees from love" – Nice article on the Apac prison system in Brazil, with no guards or weaponshttps://t.co/dc6GNzfBde
— Amos Lawless (@amoslawless) May 23, 2018
Okorjeli kriminalci
Ali situacija u kojoj se našla Kampos prikazuje i širi problem u zatvorskom sistemu Brazila. Stručnjaci kažu da se žene često upletu u kriminal preko partnera, a onda ih ubace u ćeliju sa okorjelim kriminalcima.
To je jedan od razloga zbog kojih je broj žena u brazilskim zatvorima u naglom porastu proteklih godina.
„Nisam znala ništa o kriminalu kada sam otišla u taj zatvor”, kaže Kampos. „Žena do mene je odsjekla glavu komšiji i nosila je u koferu.”
Ova majka dvoje djece sada izdržava osmogodišnju kaznu kroz rad i napredovala je do poluotvorenog dijela zatvora.
Umanjenje kazne kroz rad i učenje je takođe dozvoljeno u centralnim zatvorima, ali se rijetko primjenjuje, kaže sudija Antonio de Karvaljo, koji podržava Apak sistem u Itauni.
„Tužno je za centralne zatvore to što se Apak hvali jer poštuje zakon”, kaže on. „Nemam sumnje u to da je Apak efektivan način da se zatvorenicima obezbijede ljudska prava u kaznenom sistemu Brazila.”
Ljubav iza rešetaka
Za sada, Lima ostaje u zatvorenom dijelu zatvora, sa manje privilegija, i mora da zasluži boravak u poluotvorenom.
Svi novi zatvorenici dolaze u zatvoreni režim i moraju da zasluže prebacivanje u poluotvoreni. Potom mogu da napreduju i u otvoreni režim, gdje mogu da napuste zatvor jednom nedjeljno.
Ipak, čak i među zatvorskim zidovima Lima je našla dečka.
Dok sjedi u ćeliji prisjeća se kako su ona i njena cimerka Vivijan Kampos počele da se zabavljaju sa dvojicom prijatelja iz muškog Apak zatvora nakon što su razmijenili pisma putem zatvorske administracije.
„Da, volimo da spajamo ljude”, kaže Eduardo Enrike Alves de Oliviera iz brazilskog Bratstva za podršku osuđenicima. „Želimo da se svi ovdje osjećaju dobro”.
U dvorištu zatvora, ispod mreže koja djelimično pokriva sunce, stoji poruka Apaka: „Niko ne bježi od ljubavi.”
