Nakon odluke Fejsbuka da zabrani profile ekstremnih desničara, pojedini svjetski mediji smatraju kako problem neće biti riješen sve dok se ne ujednače standardi na svim društvenim medijima, odnosno ne utvrde odgovornosti upravitelja svjetskog digitalnog govora, te da bi se oni možda trebali zakonski tretirati poput tradicionalnih medijskih organizacija.
Pitanje društvene odgovornosti
Odluka Fejsbuka (Facebook) da zabrani profile šest istaknutih ličnosti krajnje desničarskog pokreta na Fejsbuku i njegovoj podružnici Instagramu značajan je napredak u borbi protiv onlajn ekstremizma, ali je i korak klimavog moralnog hoda na žici u kojoj odluke o cenzuri za čitav svijet donosi nekoliko velikih američkih reklamnih kompanija, piše londonski Gardijan (The Guardian).
U raspravama o tradicionalnim medijima pravljena je razlika između onoga za što je javnost bila zainteresovana i onog što je u javnom interesu, dok su reklamni giganti društvenih medija godinama držali do stava da je ta razlika u potpunosti prevaziđena tehnologijom, te da je njihova dužnost bila da javnost snabdijevaju onim što ona želi. No, neke stvari za koje postoji apetit, od političkog ekstremizma do slika zlostavljanja djece, štetne su i za njihove korisnike i za šire društvo, ocjenjuje Gardijan ističući kako je ispravno zabraniti ih što je više moguće.
List dodaje kako nas od ekstremističkog ili konspirativnog materijala na Jutjubu (YouTube) dijeli samo nekoliko klikova, navodeći kako su granice slobode govora pomjerene kada je kandidat Stranke Ujedinjenog Kraljevstva za nezavisnost (UKIP) za Evropski parlament koristio taj medij u raspravi o silovanju parlamentarnih poslanika. Bez obzira da li je takvo ponašanje kriminalno ili ne, nijedna društveno odgovorna kompanija to ne bi smjela dozvoliti, pa ni Jutjub, koji je u vlasništvu Gugla (Google), ukazuje britanski list.
Postojanje standarda društvene odgovornosti za kompanije društvenih medija neće biti bez problema, no zbog pravednosti i efikasnosti, najočiglednije je da se svi oni moraju držati istog standarda, ocjenjuje Gardijan i dodaje kako će pored neujednačenih zabrana na svim mrežama dodatni problem biti pokušaji manipulacije s vrha – kao što je Donald Tramp (Trump) reagovao na Fejsbukovu zabranu pa je putem Twittera (Tvitera) zahtijevao da se nakon te odluke zabrane Njujork tajms (The New York Times), Vašington post (The Washington post) i CNN. Borba za održavanje minimalnih standarda pristojnosti i pravičnosti će biti duga i teška, ali ne smije prestati, zaključuju urednici Gardijana.
Moć mladih lordova Silicijumske doline
Nakon što je Fejsbuk objavio da na svim svojim društvenim platformama trajno zabranjuje profile Luisa Farakana (Louis Farrakhan), Aleksa Džounsa (Alex Jones), Majla Janopulosa (Milo Yiannopoulos) i nekolicini drugih ljudi, nije pitanje da li oni zaslužuju cenzuru – jer zaslužuju, niti je pitanje da li Fejsbuk ima moralnu dužnost da zaštiti prava slobode govora Farakana, Džounsa i njihovih kohorti, već je pitanje mnogo jednostavnije – vjerujete li Marku Cukerbergu (Zuckerbergu) i drugim mladim lordovima Silicijumske doline da su dovoljno dobri upravitelji svjetskog digitalnog govora, piše Bret Stivens (Stephens), kolumnista Njujork tajmsa (The New York Times).
Prema njegovom mišljenju, najveći problem nije u tome što je Dolina kulturno, politički i eventualno algoritamski nenaklonjena konzervativcima. Problematična činjenica je što je ogromna koncentracija tehničke, finansijske i moralne moći u rukama ljudi kojima nedostaje obuke, iskustva, mudrosti, pouzdanosti, poniznosti i podsticaja da tu moć primjenjuju odgovorno, navodi se u tekstu.
Nakon serije skandala koji se vežu za Fejsbuk u protekle dvije godine – kao što je prodaja ličnih podataka miliona korisnika beskrupuloznom brokeru za političke svrhe – sada kompanija, ukazuje Stivens, želi obnoviti svoju oštećenu reputaciju obećavajući korisnicima mnogo više privatnosti putem šifrovanih usluga kao i agresivniji pristup jeziku mržnje na sajtu.
To je ono što je Aleks Stamos (Alex), Facebookov (Fejsbukov) bivši šef sigurnosti, nazvao “džudo pokretom: u svijetu u kojem je sve šifrirano i ne traje dugo, čitave klase skandala su nevidljive medijima”.
Drugim riječima, to je cinična vježba abdikcije umotana u čin odgovornosti – izbacite nekoliko visokih profila, bacite debeli tepih preko većine ostatka i onda pronađite način kako da izvučete profit iz vašeg novog modela, zaključuje kolumnista Njujork tajmsa.
Fejsbuk kao medijska organizacija
Fejsbuk i druge kompanije možda žele slobodu u donošenju nekih uređivačkih procjena o tome šta se može izvoditi na njihovim platformama, a što ne – kako bi korisnike zaštitili od toksičnih sadržaja, ali za tradicionalne medije ta sloboda je došla s velikom odgovornošću: bezbrižna urednička presuda mogla bi dovesti do tužbi za klevetu, a to je glavobolja koju društveni mediji definitivno ne žele, piše Vašington post (The Washington Post).
Ako se Fejsbuk ponaša kao medijski provajder, birajući koja gledišta da zastupa, onda je, ocjenjuje list, pitanje da li bi kompanija trebala i dalje imati imunitet od pravnih ograničenja kakva imaju stare medijske organizacije, odnosno da li je vrijeme za promjenu zakona, navodi list. U ovom trenutku, platforme društvenih medija nemaju čega da se boje, jer su i dalje zaštićene članom 230 Zakona o komunikacijama iz 1996. godine – odnosno zakon ih tretira kao oglasnu ploču zajednice – i ne drži ih odgovornim za ono što korisnici objavljuju.
Promjene koje je Mark Cukerberg najavio, uz tvrdnju da je “budućnost privatna” su samo kozmetičke, piše kolumnistica Vašington posta Margaret Salivan (Sullivan) ocjenjujući kako je poslovni model Fejsbuka zapravo izgrađen na suprotnoj strani privatnosti.
Iako se samouvjereno opisuje kao mjesto gdje se ljudi mogu povezati, Fejsbuk je – u svom mračnom srcu – mjesto gdje se vlastiti korisnici prodaju oglašivačima, navodi se u tekstu. Također, to je finansijski gigant, s tržišnom vrijednošću većom od 560 milijardi dolara – što je zapanjujući rast za nešto što je počelo prije 15 godina u Cukerbergovoj spavaonici na Harvardu, piše Salivan.
Naravno, Fejsbuk, dodaje se u tekstu, ima mnoštvo drugih problema, ali zbog svog ogromnog dometa, trebalo bi da bude prepoznat kao velika medijska kompanija – ona koja treba prihvatiti odgovornost te uloge. No, dok se vladini regulatori širom svijeta bore s onim što treba uraditi i dok Fejsbuk svoja obećanja ogrće u otrcane fraze – korisnici trebaju biti pametni i sami sebe zaštititi, napisala je kolumnistica Vašington posta dodavši kako je, između ostalog, jedna od opcija napuštanje Fejsbuka.
