Tramp je pokrenuo, do sada za Ameriku neviđenu buru na međunarodnoj sceni, čak i prije zvanične nominacije za šefa Bijele kuće.
“To je briljantan čovjek, bez ikakve sumnje pun talenta. Nije na nama da procjenjujemo njegove kvalitete, ali on je neosporni favorit u predsjedničkoj trci”, rekao je Putin krajem prošle godine, pred oko 1.400 ruskih i inostranih novinara.
Dodao je da tajkun želi drugi nivo odnosa, bliskije i dublje odnose sa Rusijom, što on, naravno, pozdravlja.
Većina njegovih kolega u svijetu ne dijeli to mišljenje, ili bar nije dijelila dok nisu uvidjeli da je đavo odnio šalu i da bi Tramp, koji odnosi pobjedu za pobjedom na unutarstranačkim nadmetanjima, zaista mogao da postane kandidat konzervativaca, a onda, ko zna, možda ponovo iznenadi i pobijedi favorita u trci za Bijelu kuću-Hilari Klinton.
Mnogi američki saveznici koji su smatrali Trampa klovnom sada sagledavaju realnu mogućnost da bi upravo on mogao da se useli na najprestižniju adresu u Vašingtonu.
Tako je najbliži američki transatlantski partner, britanski premijer Dejvid Kameron, koji je svojevremeno nazvao Trampove najave da će muslimanima privremeno zabraniti ulaz u SAD, “pogrešnim i glupim”, sada ublažio izjavu rečima da tajkun “zaslužuje uvažavanje” poslije tolikih pobeda.
Lider radikala Vojislav Šešelj jedini je srpski političar koji se našao na listi “Boston glouba” među poznatim ličnostima koje podržavaju Trampa. Uz Šešelja, tu su košarkaš Denis Rodman, glumci Stiven Boldvin i Gari Bjusi, roker Ted Njudžent, kantri pjevačica Loreta Lin, bokser Majk Tajson…
Šešelj kaže da je Tramp jasno i glasno osudio bombardovanje Srbije i da je uvjeren da će svi Srbi koji žive u Americi glasati za njega.
Novi i stari gradonačelnik Londona, međutim, složni su u jednom-antitrampovskom raspoloženju. Bivši gradonačelnik Boris Džonson je na Trampove primjedbe o opasnim dijelovima Londona u koje ni policija ne smije da uđe, odgovorio da kriminal opada, kako u britanskoj prijestonici, tako i Njujorku, dok je njegov nasljednik, musliman Sadik Kan, tome dodao da će, ako ide u SAD, to učiniti prije januara, prije nego što bi Tramp, makar i teoretski, mogao da postane šef Bijele kuće.
Glavni američki ekonomski rival, Kina, bila je toliko česta meta Trampovih neugodnih komentara zbog navodne manipulacije valutom i nefer trgovine, da je Peking, poslovično uzdržan u komentarisanju unutrašnje politike drugih zemalja, kao “iracionalne” prokomentarisao tajkunove prijedloge na uvođenje taksa na kinesku robu.
Ali sada, kada je kineske trgovinske odnose sa SAD Tramp nazvao “silovanjem” i tvrdio da Peking krade Amerikancima poslove, kinesko ministarstvo inostranih poslova reagovalo je uzdržano.
“Treba istaći da je suština kinesko-američke trgovine i biznisa saradnja na obostranu korist, u interesu obije strane”, saopšteno je u Pekingu.
U medijima se govori i da u Kini raste broj Trampovih obožavalaca, pa na kineskoj društevnoj mreži “Vejbo” postoji grupa “Nacija superobožavalaca Donalda Trampa”. Njima se, navodno, dopada Trampova otvorenost, nasuprot važećoj “političkoj korektnosti”.
Samo prije tri mjeseca i bivši lider Meksika Visente Foks ljutito je reagovao na Trampovu izjavu da Meksikanci treba da plate za ogromni zid na granici sa SAD koji bi trebalo da spriječi ulazak imigranata.
“Neću da plaćam za taj je*eni zid”, vikao je tada Foks, no prošle nedjelje je ponudio izvinjenje Trampu.
Lideri muslimanskih zemalja, međutim, ne slijede još uvijek tu praksu.
Saudijski princ Turki el-Fajsal, bivši ambasador u SAD, poručio je usred Vašingtona da ne može da vjeruje da zemlja kao Amerika može sebi da dozvoli predsjednika koji najavljuje da će zabraniti muslimanima ulaz u SAD.
“Nadam se da će američki građani načiniti pravi izbor u novembru”, zaključio je bivši saudijski šef obavještajaca.
