Bez pominjanja žrtava nekadašnjih pripadnika 72. jedinice Vojne policije Hrvatske vojske iz zatvora “Lora”, u Splitu je obilježeno 30 godina od osnivanja te jedinice.
Šestorica pripadnika te jedinice osuđena su, a dvojici se još sudi za ratne zločine nad srpskim civilima iz Splita i ratnim zarobljenicima tokom 1992. godine u vojnom zatvoru “Lora” u tom gradu.
Premlaćivali su ih i mučili, a dva civila i tri zarobljenika su i ubijena u “Lori”.
“Malo je bojišta na kojima nije bilo vojnih policajaca, pripadnika 72. bojne“, rekao je ministar odbrane Mario Banožić na obilježavanju 30 godina od osnivanja te jedinice u Splitu 13. decembra.
Zašto se “Lora” zaboravlja?
„Objašnjenje je jednostavno – ti sudski postupci dio su suočavanja s prošlošću“, kaže novinar i kolumnista Pero Jurišin, odgovarajući na pitanje Radija Slobodna Europa (RSE) zbog čega tri decenije nema konačnih pravosnažnih presuda za okrivljene.
Njegovo pisanje je pomoglo da se, sa gotovo 10 godina zakašnjenja, pokrenu ovi sudski postupci, a kojeg su radikalni desničari javno prozivali da je „kao špijun srpskih obavještajnih službi organizovao suđenje za ‘Loru’“.
„To je suočavanje naravno teško i bolno, i ljudima – kada se ukazuje na te grijehe – nije drago. Okreću glavu i najradije bi da nakon 30 godina sve bude zaboravljeno, pogotovo oni koji su to počinili. Ne radi se ovdje samo o slučajevima za ‘Loru’ i onima protiv kojih se za to vodi sudski postupak, nego postoji cijeli niz sudskih postupaka, i u tome se ponašamo slično kao neki u nama susjednim zemljama. Dakle – što sporije, što više vremena protekne to će manje sve biti u fokusu pažnje javnosti, nastoji se u stvari da ti predmeti umru“, kaže Jurišin.
Kome je podignut spomenik pred “Lorom”?
Decembra 2016. godine u Splitu je otkriven spomenik podignut poginulim pripadnicima 72. čete Vojne policije, i to baš pred “Lorom”. Je li to slučajno, RSE je pitao splitskog novinara sa portala index.hr Vladimira Matijanića.
“To zaista ne može biti slučajno. To je simbolički cerek u lice ne samo svima koji su tamo nastradali i njihovim familijama, nego i svim ljudima koji su pisali ili govorili o tome, ali mislim da danas u hrvatskoj javnosti postoji jedan konsenzualni muk oko toga, tako da će taj spomenik tamo poživjeti vjerovatno još dosta dugo”, ocjenjuje Matijanić za RSE.
‘Lora 1’
Kako se navodi u sudskim spisima, u postupku kojeg su mediji nazvali „Lora 1“ tereti se pripadnike 72. jedinice Vojne policije da su u razdoblju od marta do septembra 1992. godine bez ikakvog pravnog osnova, držali veći broj zatočenih civila, uglavnom srpske nacionalnosti, zbog sumnje da su učestvovali u neprijateljskim djelovanjima protiv Hrvatske.
Pri tome su vrijeđali njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižavali ih, fizički i psihički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali – sve do usmrćenja nekih od njih: Gojka Bulovića i Nenada Kneževića.
‘Lora 2’
U postupku“Lora 2” zasniva se da su od marta do avgusta 1992. godine prema 37 zatočenih ratnih zarobljenika postupali na način da su oni svakodnevno premlaćivani nogama, šakama, gumenim i bejzbol palicama, priključivani na struju, odvođeni na lažna strijeljanja, prisiljavani na bludne radnje, prisiljavani da kleče i laju kao psi, namjerno šmrkovima polivani po povredama.
Od posljedica zlostavljanja tri ratna zarobljenika su umrla: Bojan Vesović, Dušan Jelić i Vlado Savić, dok su drugi pretrpjeli ozljede, razderotine, prelome rebara, šaka, gornjih i donjih ekstremiteta i psihičke promjene.
Postupci i presude
Gotovo deset godina nakon opisanih događaja Županijsko državno tužilaštvo Split podiglo je u martu 2002. optužnicu protiv osam pripadnika 72. jedinice Vojne policije.
Optuženi su Tomislav Duić, zapovjednik Vojno-istražnog centra Lora, Tonči Vrkić, njegov zamjenik, zatim pripadnici interventne grupe – voda Miljenko Bajić, Josip Bikić i Davor Banić, te stražari Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić. Presudom iz novembra iste godine svi su oslobođeni optužbe.
Vrhovni je sud u martu 2004. ukinuo presudu i vratio je na ponovno postupanje pred novim sudskim vijećem. Tačno dvije godine kasnije Županijski sud u Splitu svu osmoricu optuženih proglasio je krivima. Duić i Vrkić osuđeni su na osam godina zatvora, Banić na sedam, a ostali na šest godina zatvora. U februaru 2007. godine Vrhovni sud potvrdio je prvostepenu presudu.
Bikiću i Bajiću suđeno je u odsustvu. Bikić se predao, postupak protiv njega obnovljen je i decembra 2009. osuđen je na četiri godine zatvora. Bajić je uhapšen 2010. godine, obnovljen mu je postupak i maja 2012. godine osuđen je na četiri godine i šest mjeseci. U odsustvu je suđeno Duiću i Bunguru. Uhapšeni su i na njihov zahtjev im je obnovljen postupak.
Protiv Duića i Bungura pokrenut je i drugi postupak nazvan “Lora 2”, za ratne zločine nad ratnim zarobljenicima. Postupci za “Loru 1” i “Loru 2” protiv Duića i Bungura objedinjeni su, i februara 2017. započeo je jedinstveni kazneni postupak protiv njih dvojice. Oni su uhapšeni nakon što su u bjekstvu proveli 11, odnosno 10 godina. Krajem iste godine postupci su razdvojeni.
Početkom 2021. godine video-vezom iz Beograda saslušani su svjedoci koji su takođe bili zarobljeni u Lori. Posljednja rasprava održana je krajem studenog, a kraj postupka još se ne nazire.
U postupku “Lora 2” suđeno je i Vrkiću, Gudiću i Botiću. Vrkić je osuđen na šest godina zatvora, a Gudić i Botić na četiri. Kako su sva trojica pravosnažno osuđeni u slučaju “Lora 1”, izrečena im je jedinstvena kazna zatvora – u trajanju od deset godina Vrkiću, a po osam Gudiću i Botiću.
