Beogradski bend Artan Lili je nesumnjivo najčešće pominjani sastav u regionu u prethodnih par godina kada se pričalo o novim snagama na domaćoj i regionalnoj muzičkoj sceni.
Kao potvrda tome, nedavno su postali i prvi laureati nagrade Zadužbine “Milana Mladenovića”.
O ovom značajnom priznanju, iskušenjima i problemima s kojima se suočava mladi bend u trenutku kada je mejnstrim nešto potpuno drugačije, govorio je u intervjuu za Tanjug, frontmen grupe, basisata i vokal – Bojan Slačala.
Kao prednovogodišnji poklon publici bend je odlučio da pet dana izbacuje po jedan singl-spot za pesme “Maca”, “Foliram”, “Priča”, “Oud” i “Pedana” sa njihovog trećeg albuma.
https://www.youtube.com/watch?v=MBfiMCXJPO8
“Odlučili smo da nagradimo publiku s, mogu reći, sumanutom idejom da snimimo pet spotova za svih pet singlova. To je bio ozbiljan poduhvat pogotovo što smo se obezbjeđivali iz sopstvenih režija. Mislili smo da je to najbolji način da se uđe u dvije najveće izdavačke kuće, da dođemo, što bi se reklo, punih ruku u Croatia Records (ex Jugoton) i PGP RTS”, objašnjava Slačala.
Artan Lili završene pjesme objavljuju sukcesivno, preko Bandcamp platforme u formi singlova.
Ovakav metod – singl po singl u savremenom izdavaštvu smatraju svojom inovacijom, a na taj način osavremenjuju zastarjeli vid izdavanja albuma.
https://www.youtube.com/watch?v=hNYOmC1h9Og
“Postoji mnogo mjesta na internetu gdje se može okačiti muzika, a da to nije samo fizički oblik na koji su se navikle stare generacije, već preko različitih platformi. Čovjek mora da drži korak s vremenom, da svoj savremeni pristup približi mladima i napravi dostupnom svoju muziku na sajtovima njima bliskim”, kaže Bojan.
Njihovi singlovi osvajali su do sada prva mjesta svih relevantnih radijskih i TV top lista u zemlji i regionu, a najzanimljiviji je plasman pjesme “Ako stanemo tu”, koja je odmah kao novitet bila na prvom mjestu liste Diskomera, što je prije njih, u 40 godina postojanja liste, pošlo za rukom samo Bijelom Dugmetu, Ekatarini Velikoj i grupi Kal.
Na pitanje kako su od benda koji je svirao u zgradi nekadašnjeg BIGZ-a postali najtraženiji mladi bend u regionu, Slačala smatra da je najvažnije da muziku osjeti publika.
“Mi i dalje imamo probe u BIGZu. Nista se nije promijenilo. Pokušavamo da se približimo ljudima s kojima živimo. Naši tekstovi predstavljaju šta se deševa ovdje i sada – bilo da se radi o ljubavnim, socijalnim ili društvenim temama. Ovdje je svakodnevnica takva, da inspiracije uvijek ima, na razne teme – one koje nas interesuju, one koje inspirišu, zabavljaju… Mislim da publika to i osjeća, razumije da govorimo o relanosti”, ističe basista.
Mnoge njihove pjesme društveno su angažovane, a kako i sam muzičar priznaje, često nije lako govoriti otvoreno.
“Mi nemamo prevelika očekivanja da će naše pjesme koje se tiču neke društveno-političke kritike nešto promijeniti… Ali, one moraju da postoje, taj glas mora da se čuje. Svi znamo da ni Hendriks, Džeger, Lenon, ni Dilan nisu uspjeli da zaustave rat u Vijetnamu, pa šta onda od nas da očekujete. Međutim, te pjesme treba da postoje kao faktor opomene – ali da će one konkretno nešto da promijene u ovom društvu – neće”, siguran je on.
Žiri nagrade Zadužbine Milan Mladenović – Zoran Kostić Cane, Vasil Hadžimanov i Aleksandar Žikić dodjeljujući im prizanje istakao je da je “Bojan jedan od najtalentovanijih autora novije generacije”.
Takođe, bend se izdvojio i po “stavljanju integriteta umjetničkog djela iznad svakog oportunizma”.
Budućnost takvog benda, smatra Slačala, zavisi od muzičke ličnosti – “koliko je spremna na stalno prepiranje sa javnošću, estamblišmentom, okolnostima i neuslovima.”
“Sve je to jako teško, ali izdržati se mora. Ono što nikada nećemo pristati je da budemo kompromisni bend i da nekom ugađamo”, izričit je frontmen.
Pjesma “Depra” bila je izabrana kao najbolja od strane Fondacije, a kako objašnjava, njeni stihovi “neproduktivna depresivna lijenjost i ti” kritika su društva, ali kroz pojedinca.
“Depresija je nešto što se manifestuje kod pojedinca, a reflektuje se na globalnom nivou. Mislim da od toga boluje čitavo naše društvo. Meni je žao što je tako jer ta depresija dovodi do najgore apatije. Mislim da je zato pjesma poput ove jako važna jer će možda kod nekog proizvesti bitan “klik” i nešto promijeniti kod uspavanog društva”, smatra Slačala.
