“Talenat je kao pasta za zube. Ako ne pritisnete, ništa neće izaći”, teza je Gorana Bregovića, jednog od rijetkih muzičara sa prostora bivše Jugoslavije koji je uspio da izgradi uspješnu karijeru i u inostrastvu. Godinama je na čelu Bijelog dugmeta, grupe koja se smatra najpopularnijom u istoriji Jugoslavije, radi kompozicije za filmove i televiziju, albume za druge izvođače, i sve to smatra čudom.
“Svoju karijeru, pravo da vam kažem, vidim kao jedno malo čudo. Da kompozitor iz jedne ovako male kulture ima publiku svuda po svijetu. To se nikada nije desilo. Sviram na Islandu, u Sibiru. Svaki put prije nego što izađem na binu, pitam menadžera ima li ikoga u sali jer mi je nevjerovatno da imam publiku u Krasnojarsku, Tomsku, Novosibirsku, Rejkjaviku, Čileu. Kad ono, stvarno svaki put sala bude puna i to vidim kao čudo. Možda se ono moglo desiti nekome drugom, ali kada se već dogodilo meni, uživam u tome i prihvatio sam da je to moj život”, priča Brega.
Kaže da je za njegov uspjeh zaslužno i to što se ostvario u ulozi oca. Bregovićeve ćerke Ema (23), Lula (16) i Una (14) promijenile su svog oca nabolje.
“Godinama su mi se svi prioriteti promijenili. Kada dobijete potomstvo, onaj djetinjasti egoizam koji je u vama živeo, nekako preraste u takav egoizam da zapravo mislite na one oko sebe. Vjerovatno tada odrastete i prioritetima koje ste gajili promeni se kurs. S takvom promjenom, mislim da sam drugačije počeo da doživljavam i stvari koje su mi se dešavale na poslovnom planu. Bilo mi je potrebno da ostanem na zemlji, da mi nešto čuva gravitaciju, pa sam i kao kompozitor za stvari koje napravim mislio da to nije ništa izuzetno, već sam na to gledao kao posao, kao i svaki drugi. Neko predaje u školi, neko je novinar, neko pravi cipele, a neko je kompozitor. To je moje zanimanje i ne vidim razlog da se od njega pravi nešto naročito i da se izdvaja od drugih profesija koje su podjednako važne. Takve stvari shvatite sa odrastanjem”, objasnio je muzičar.
Kaže i da razmišlja o povlačenju sa scene, ali to ga ne drži dugo.
“Možda ću se već sjutra probuditi i reći sebi: “Hajde, dosta je Bregoviću“, otići u baštu i brati paradajz. Međutim, u odličnom sam periodu, dobro pišem, čak mislim da nikada nisam bolje pisao nego danas. Mislim da je za to zaslužna činjenica što sam nakon sveg ovog vremena ostao odmoran. U čitav opus Bijelog dugmeta staje svega stotinu pjesama. Profesionalni kompozitori toliko napišu za godinu dana. Za tako veliku karijeru koju je naš sastav imao, to nije mnogo. Malo smo mi i snimali zbog tog strašno velikog poreza koji je bio na snazi za vrijeme komunista. Tek sam za vrijeme rata počeo da radim i to zato što sam bio na to prinuđen, ali sam isto tako, uživao u tome. Sada mi se isto radi. Moji asistenti dolaze u pola devet na posao i u pet idu kući. Kada pogledate istoriju, svi umjetnici imali su radno vrijeme kao sav normalan svijet. Nije to ono kako ljudi zamišljaju, da li mi je došla muza kada sam se probudio, da li je naišao zalazak sunca itd. Ne, to je rad kao svaki drugi”, otkro je Bregović.
