Glumica Rene Zelveger osvojila je Oskara za najbolju glavnu žensku ulogu u filmu Džudi, što je još jedna u nizu nagrada i potvrda da je vjerodostojno dočarala lik Džudi Garland.
Ukoliko ste odgledali film, primijetili ste nevjerovatnu transformaciju glumice, koja je gotovo neprepoznatljiva. Kratka kosa, mršava figura i upadljiva šminka, kao i gestikulacija ostavili su sjajan utisak na publiku, ali i kritiku.
Međutim, dok se većina gledalaca povezala sa Džudi sa bioskopskog ekrana, njena ćerka Lajza Mineli ne želi da odgleda ovaj film. Više detalja o odnosu majke i ćerke očekuje vas u nastavku.
U razgovoru za magazin Variety, Lajza Mineli otvorila je dušu i otkrila kako je izgledalo odrastanje uz slavnu majku, a potom se osvrnula i na gore pomenuto ostvarenje. Za početak je istakla da je Džudi posmatrala prije svega kao majku, i da je tako bilo sve do trenutka dok ljudi nisu počeli da joj postavljaju pitanja, na šta je njen otac bio ravnodušan. Džudi, pak, nije voljela zadiranje u njen privatni život, i zapitkivanja su je ljutila. Da li iz poštovanja prema njenom liku i djelu i ulozi majke, ili iz drugih razloga, Lajza ne želi da komentariše holivudske filmove u kome se obrađuje njena zaostavština. Stoga, nije imala odgovor na pitanje da li joj se dopada kako je Rene Zelveger dočarala lik njene majke. Naime, ona ne želi da pogleda taj film, ali se nada da je glumica uživala na snimanju.
Zatim se vratila na osobine koje su krasile Džudi Garland, a to su duhovitost i inteligencija, a kao roditelj bila je zaštitički nastrojena i stroga. Osim toga, trudila se da živi u trenutku.
Lajza dodaje da je ona ponekad bila ta koja joj je popravljala raspoloženja, kada joj se majka osjećala loše. Njeno djetinjstvo razlikovalo se od uobičajenog, jer je već sa tri godine prvi put stala na scenu, na kojoj je kasnije igrala uz melodiju Swanee, iz nekadašnje verzije filma A Star is Born. To ih je zabavljalo, a Lajza je bila srećna kada god bi Džudi imala osmijeh na licu.
Kada je došao trenutak da sama uplovi u profesionalne vode, imala je izazov da izađe iz sjenke. Željela je da bude drugačija, a pjevač i kompozitor Šarl Aznavur podržao ju je na tom putu. Ponekad bi ih štampa upoređivala, na šta je Džudi Garland reagovala burno, i govorila joj da je ona ličnost za sebe. Uvijek bi se čudila kako ljudi to ne primjećuju. Izgleda da je Lajza ipak pronašla način da se istakne, sudeći po nagradama za uloge koje je ostvarila na filmu i u pozorištu.
Izdvojićemo one u ostvarenjima Kabare i Njujork, Njujork. Danas, kada Džudi više nije sa nama, Lajza sluša njen glas koji joj poručuje da ignoriše tuđe komentare, da je u pitanju mišljenje jedne osobe, koje ne treba da je dotiče, i da uvijek ide naprijed.
