Kultni novosadski sastav Ritam Nereda opstaje punih 30 godina.
Uoči posjete Bosni i Hercegovini i prvog nastupa na OK festu u Nacionalnom parku Sutjeska, za N1 je govorio Boban Petronić, vokal benda Ritam nereda.
Tri decenije rada, osim 12 studijskih albuma, nekolicine singlova i Live albuma, ovaj bend je 30 godina bio etiketiran na razne načine, što je potvrdio i sam Petronić.
“Mi smo tokom 30 godina koliko postojimo bili etiketirani konstantno, a jedina stvar koja nas je zanimala jeste muzika i da kroz nju prenesemo kako se osjećamo tog momenta dok ona nastaje. Kada nam nije bilo dobro zbog vlasti 90-ih godina, direktno smo pjevali protiv. Zbog toga smo bili privođeni na informativne razgovore, lijepili su nam etikete, zabranjivali nas. Ali smo mi i dalje ostali tu. Dosljedni sebi i svojim stavovima”.
Da li stvarno svaki bend koji ukazuje na anomalije u društvu, od manjih do većih zajednica mora biti etiketiran kao “nečiji”?
“Ne mora, ali je nažalost tako. Mi smo to etiketiranje osjetili na svojoj koži, iako smo se samo bavili muzikom i ona nam je bila jedina odrednica. Ljudi su spremni da urade svašta, pa otuda dolazi i to da dobijete etiketu, a za nju se nikada niste borili.”
Jedan od najvećih hitova ovog benda je pjesma “Put beznađa”, koja se našla na albumu Breaking iz 1993. godine. Ona je mnogima i prva asocijacija na sastav koji se proslavio mješavinom panka, rocka, Oi! panka, hardkora i treš metala.
Da li je nakon 30 godina rada “Put beznađa” još teži?
“Naravno da postaje teži, jer je nevjerovatno da nam se dešavaju potpuno iste stvari koje su se dešavale i prije 30 godina”.
