„Prvo što sam naučio – a to sam shvatio veoma rano – jeste da mogu da nasmijem ljude”, sjeća se glumac Džordž Kluni.
Nije bio dijete-zvijezda, ali je kao dijete bio zvijezda. Danas je svjestan svojih moći, a znao je za njih i tada.
“Moji mama i tata su zabavni. Tata je vrlo zabavan čovjek, a u vrijeme kad sam bio klinac, sredinom šezdesetih, kada sam imao nekih sedam godina, stalno su priređivali večere. To je bilo drugo vrijeme, kad su ljudi priređivali koktele i pili skakavce. Tata je u tim prilikama volio da ispriča priču, pomalo škakljivu – ništa vulgarno, samo blago škakljivo. Znao sam da ja treba da načinim sljedeći korak. Malo prljaviju verziju. Dodao bih ‘i znate, bilo je duboko’, i svi za stolom počeli bi da se valjaju od smijeha! Tata bi me šutnuo ispod stola, ali uvijek sam znao da je to nešto što imam u svom arsenalu”, ispričao je glumac.
Kluni se svog oca sjeća kao čovjeka „apsolutno nepokolebljivog u svom nastojanju da uradi ono što je ispravno“ – oca koji svog sina uči da treba da se potuče sa svakim ko upotrebi riječ „crnja“ iako je njegov sin zbog toga, kako sam kaže, „često dobijao po nosu“; oca koji bi ustao i otišao iz restorana ukoliko bi čuo da je neko izrekao uvijenu aluziju o „onim ljudima“, čak i ako zbog toga njegov sin nije mogao da završi svoju salatu od škampa; oca koji je tjerao svog sina da radi i štedi čitave godine kako bi, zajedno s ostalim Klunijevima, za Božić mogao odnijeti poklone najsiromašnijoj porodici u gradu.
„Svi su voljeli mog tatu jer se zalagao za sve ono što je dobro. To i dalje radi. Međutim, nije bilo posebno zabavno odrastati uz njega. Ljudi vole moje roditelje, to mi je poznato. Ja ih tad nisam volio, u određenim periodima. Mislio sam da sam, u pogledu roditelja, loše prošao”.
Danas im je zahvalan. Posebno je zahvalan ocu zato što mu je govorio šta je šta, zato što mu je govorio da razmišlja o posljedicama svojih postupaka prije nego što bilo šta uradi. Zahvalan je ocu i na onome što mu je ovaj odgovorio kad ga je sin pitao da li je, zbog svog političkog stava o ratu u Iraku, sebi stvorio problem. „Pitao me je: ‘Je l’ imaš posao?’ Rekao sam: ‘Imam’. Onda me je pitao: ‘Je l’ imaš pare u banci?’ Rekao sam: ‘Imam.’ Onda mi je rekao: ‘Umukni. Moraš da odrasteš. Znaš, ti si odrastao čovjek. Sloboda govora znači da možeš da podigneš glas, ali onda budi spreman da ljudi o tebi govore loše. Tako to ide.’ Odgovorio sam: ‘Shvatam.’ Naravno, već sam to znao, ali mnogo vam pomogne kad to čujete od svog starog”, ispričao je slavni holivudski glumac.
