Priča o životu Pedra Gonsalesa inspiracija je za nastanak bajke “Ljepotica i Zver”.
Petrus Gonsalvus – Pedro Gonsales – rođen je 1537. na Tenerifima i bolovao je od hipertrihoze ili sindroma vukodlaka, tada nepoznate i neizlječive bolesti.
Kada je imao deset godina, zaključan je u kavez i poslat u Francusku kao poklon za krunisanje kralja Anrija II, 1547. Iako je bio zaključan u podrumu i tretiran kao zvijer, doktori su zaključili da se radi o pravom dječaku, što je njegovu sudbinu odvelo u drugom pravcudrugom pravcu. Kralj je odlučio da mu pruži obrazovanje i život na dvoru.
Gonsales se pokazao kao dobar učenik koji uspio da nauči nekoliko stranih jezika i manire visokog društva. Uspio je da postane ugledan član kraljevske palate, što je značilo dobijanje svih privilegija tadašnje aristokratije. Međutim, nije zadugo uživao u njima.
Nakon smrti Anrija II, francuski prijesto preuzima njegova supruga, kraljica Katarina de Mediči. Ona je imala nove planove za kraljevog “ljubimca” – odlučila je da ga oženi i to ne iz dobre namjere. Priče sa kraljevskog dvora koje su tada kružile odnosile su se na to da bi kraljica smatrala Gonsalesov brak zabavnim, kao i da bi voljela da vidi djecu koja boluju od hipertrihoze.
Katarina de Mediči mu je i izabrala mladu, koja se zvala Katarina i navodno nije ni vidjela svog mladoženju dok nije stala pred oltar. Ipak, bili su 40 godina u braku tokom kojeg je rođeno sedmoro djece od kojih je četvoro je bolovalo od sindroma vukodlaka. Kraljica je to iskoristila da Gonsalesovu porodicu prikaže kao svojevrsnu atrakciju. Paradirali su evropskim dvorovima, zabavljajući plemstvo samim svojim izgledom, a neka du djeca poslata kao poklon.
Pedro Gonsales je doživio starost, vjeruje se da je preminuo 1618. godine, ali njegova smrt nije zabilježena, jer je na onaj svijet otišao bez posljednjeg pomazanja sveštenika. Za istoričare, činjenica da mu nije dato posljednje pravo čovjeka bila je definitivni dokaz da Gonsalesa njegovi savremenici zapravo nikad nisu do kraja smatrali ljudskim bićem.
