Prije pet godina djevojku imena Elzat sa ulice Kirgistana zgrabila je grupa muškaraca koja je željela da je uda za nepoznatog prosca. Imala je samo 19 godina.
Elzat je odvedena u mladoženjin dom u ruralnom regionu Issik Kul, gdje je bila odjevena u bijelo za predstojeću ceremoniju.
Provela je sate moleći porodicu mladoženje i svoju da zaustavi prisilni brak.
“Moja baka je vrlo tradicionalna. Mislila je da će osramotiti našu porodicu ako se ne udam za njega i pokušala je da me ubijedi da ostanem”.
Međutim, majka je shvatila da je njena ćerka žrtva zločina i zaprijetila da će pozvati policiju. Zbog njene akcije, porodica mladoženje konačno je oslobodila djevojku.
Otmica nevjeste, takođe poznata kao brak otmicom ili brak hvatanjem, praksa je u kojoj muškarac otima ženu za koju želi da se oženi. Otmica nevjesta praktikovala se tokom istorije. Danas se praktikuje u zemljama centralne Azije, regije Kavkaza i djelovima Afrike, kao i među narodima jugoistočne Azije.
Ala kačuu (na kirgiskom) je oblik otmice nevjeste koji se još uvijek primjenjuje u Kirgistanu. Termin se može primijeniti na razne radnje, od bjekstva, sporazumnog kidnapovanja, do otmice bez pristanka.
Neki izvori sugerišu da je trenutno najmanje trećina nevjesta u Kirgistanu odvedena protiv svoje volje.
Iako je takav običaj davne 1994. godine proglašen nezakonitim, on se u velikom dijelu ove azijske zemlje sprovodi bez kažnjavanja počinitelja.
Tragično je da su neke otmice organizovane čak i u dosluhu s porodicom djevojke, jer to je često najefikasniji i najjeftiniji način da osiguraju brak svojoj djeci.
Po jednom modelu kidnapovanja nevjeste koji je prisutan u Kirgistanu, mladić odlučuje da se želi oženiti i traži od roditelja da mu odaberu odgovarajuću nevjestu, ili mu roditelji kažu da je vrijeme da se skrasi i da su pronašli ženu za njega. Budući mladoženja i njegovi muški rođaci otimaju djevojku (u stara nomadska vremena na konjima, sada automobilom) i odvode je u porodičnu kuću. Tamo rodbina muškarca može pokušati da ubijedi ženu da prihvati brak i da joj na glavu stave bijelu svadbenu maramu (jooluk) koja simbolizuje njen pristanak.
Porodica kidnapovane žene takođe može da se uključi, ili podstičući ženu da ostane ako vjeruje da je brak socijalno prihvatljiv ili povoljan za potencijalnu nevjestu i njenu porodicu ili da se usprotivi braku iz različitih razloga i pomogne u oslobađanju žene.
Dugogodišnja tradicija zlostavljanja i dalje se prihvata u Kirgistanu u kojem se razvod izbjegava pod svaku cijenu. Ipak, kirgistanski parlament ove je godine konačno preduzeo konkretne korake i usvojio prijedlog zakona kojim se zabranjuje vršenje pritiska na žrtve porodičnog nasilja da ostanu u braku sa svojim nasilnim supružnicima i izbjegnu mogućnost razvoda.
Ipak, brojne nevladine organizacije upozoravaju na to da kazne za otmice djevojaka još uvijek nisu dovoljno oštre.
