Završeno je takmičenje u grupnoj fazi Svjetskog šampionata u fudbalu koje se održava u Rusiji i počele su osmofinalne borbe. Više ne postoji mogućnost za ispravke eventualnog kiksa, pa zato ekipe nemaju pravo na grešku. Igra se jedna eliminaciona utakmica u kojoj ne može biti kalkulacija jer pobjednik ide dalje, a poraženi kući.
Za mene je tek sada počelo pravo Svjetsko prvenstvo.
Takmičenje u grupnoj fazi poslalo je 16 ekipa kući i bilo je iznenađenja, kao i uvijek Ukupno gledano, iznenađenje je da nijedna afrička ekipa nije ostala u igri. To postaje nejasno kako da u elitnim evropskim klubovima igra dosta igrača iz Afrike, a da te zemlje nemaju kvalitetnije reprezentacije? Možda je ogroman novac koji dobijaju fudbaleri, pa i afrički, koji su u principu bivši sirotani, otupio njihov nacionalni naboj?
Zanimljivo je da Egipat što je iznenađenje, i Panama očekivano, nijesu osvojili nijedan bod. Sve ekipe koje su ispale iz daljeg takmičenja postigle su po najmanje dva gola na tri utakmice, što jasno govori o njihovom kvalitetu. I reprezentativci četiri evropske reprezentacije već uživaju odmarajući se od fudbala.
Maltene je postala praksa da u grupnoj fazi svjetski prvak iz prethodnog takmičenja bude eliminisan. Međutim, kada u grupnoj fazi ispadnu Njemci, to je veliko iznenađenje. To što su ispali upravo je ono što su zaslužili. Ne pamtim da sam ikada do sada čuo da su se u njihovom taboru, pred takmičenje, dešavale stvari koje remete atmosferu koja je nužna za dobre rezultate u svakom takmičenju, a posebno na takmičenju ovog nivoa. Sada se upravo to dešavalo. Selektor Lev, koji je po mom ukusu predugo selektor, oslonio se na staru gardu i sada se vidi da je to bila velika greška.
U kakvom stanju je bila ta reprezentacija najbolje se vidjelo nakon završetka utakmice protiv Švedske, kada su se prema ljudima sa klupe Šveđana ponašali nesportski, nesvojstveno Njemcima, svjetskim prvacima. Volim kada neko dobije ono što je zaslužio, zato Njemcima poruka, aufiderzen i pamet u glavu.
Sa takmičenjem se oprostila i Srbija. Naravno da žalim, ali za sve što im se dešava sami su krivi. Kao i Njemci, dobili su što su zaslužili. Najmanje za to su krivi fudbaleri, jer su realno pružili onoliko koliko su mogli. Srbi nikako da shvate da se dobra reprezentacija pravi tokom takmičenja u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, a ne na njemu.
Klupa na kojoj sjedi kompetentni selektor je uzvišeno mjesto, a ne podijum za sindikalna okupljanja kao kod Srba. To mjesto treba da se zasluži i na njemu mora da sjedi neko ko je poštovan i od rukovodstva saveza i od fudbalera i od navijača. Kada nije tako, sve je naopako. Stručno nekompetentne ličnosti postaju poslušnici, servis za iživljavanje raznoraznih predsjednika saveza i klubova, menadžera i svih zainteresovanih za lični džep. Ne postoji i nekompetentni stručnjak, bio iskusan ili ne, koji bi svojevoljno uradio ono što je uradio selektor Srbije sa timom za odlučujuću utakmicu sa Brazilom. Samo da pomenem eksperiment sa mladim štoperom Veljkovićem. Ubijeđen sam da o igranju štopera nije mnogo pitao. Koristim ovu priliku da predložim rukovodstvu FS Srbije da prilikom izbora novog selektora postave uslov da u kampu reprezentativaca ne smije da koristi mobilni telefon. Tada će se barem javno znati ko sastavlja tim.
Iz daljeg takmičenja su ispali i Poljaci. To nije bila ni blijeda slika one ekipe koja je ubjedljivo osvojila prvo mjesto u našoj kvalifikacionoj grupi za odlazak na prvenstvo. I do sada sam živio u ubjeđenju da njihov selektor nije kompetentan da vrši tako stručno odgovornu funkciju. Djeluje mi kao da je zalutao. Četvrta evropska reprezentacija koja u ovoj fazi napušta prvenstvo je Island. Zbog toga mi je veoma žao, ali očigledno je da oni na prvenstvo nijesu došli dovoljno dobro spremni. U kom grmu leži zec, to će oni znati.
Na red su došle i utakmice osmine finala. Iz takmičenja je prvo ispala reprezentacija Argentine, bivši svjetski prvaci. Nemam potrebe da bilo šta dodam u odnosu na ono što sam o njima napisao u prethodnoj kolumni. Ponovo potenciram da oni više nijesu svjetska velesila.
Na red za ispadanje je došao i Portugal, važeći prvak Evrope. Kada se ekipa oslanja isključivo na jednog igrača, makar on bio Ronaldo, teško ponavlja uspjeh. Kuriozitet je da su u istom danu Mesi i Ronaldo otpravljeni kući i eto im vremena da razmišljaju ko je od njih dvojice bolji igrač.
Nastavljeno je sa sječom svjetskih prvaka, iz daljeg takmičenja je ispala i reprezentacija Španije. Ukazao sam na situaciju da su Rusi konačno shvatili da je dobra taktička igra ključ uspjeha i zahvaljujući takvom odnosu pobijedili su Španiju. Drago mi je što Španci više nijesu u takmičenju, jer mi je dosadio fudbal koji oni igraju. Ne mogu da gledam tu sporu i prepotentnu igru u kojoj je praktično osnovni cilj da se lopta što duže zadrži u svom posjedu. Gospodo, pročitani ste i to više ne prolazi. Pametni treneri su našli način kako da se od te igre odbrane. Kaže se da onaj gore sve vidi. Vidio, pa Špance kaznio. Promijeniti selektora dan pred početak prvenstva u najmanju ruku je nerazuman gest. Ja mogu da na osnovu razloga koji su do nas doprli emocionalno reagujem i kažem “neka ste to uradili”.
No savez se ne vodi emocijama. Rukovodstvo treba da vodi računa o uspjehu reprezentacije, a ne o egu pojedinaca. Ovog puta selektor je postao direktor reprezentacije, sljedeći put to može biti sekretar, a što da ne i ekonomista. Zato oni koji su takvu odluku donijeli i reprezentativci koji su to dozvolili, treba brzo, prvim avionom da se vrate kući.
Posljednja reprezentacija koja je ispala iz takmičenja u osmini finala (pratio sam utakmice zaključno sa nedjeljom, kako bi kolumna mogla izaći u redovnom terminu) bila je Danska. Kao Rusi Špance, i Hrvati su dobili Dance nakon izvođenja jedenaesteraca. Desilo se dosad nezamislivo jači karakter i veliku smirenost iskazali su reprezentativci zemalja koje gravitiraju na istoku Evrope i naravno da me to veseli.
To daje nadu da će ekipe iz Zapadne Evrope ubuduće pobijeđivati one iz Istočne Evrope samo ako su kvalitetnije, a ne kao do sada zbog psiholoških prednosti. Danci su se pokazali u pravom svjetlu. Igrali su dobro i nijesu izgubili nijednu utakmicu, a ipak su ispali. Njihova igra mi uliva veliku nadu da se i naša reprezentacija može jednog dana naći na ovakvoj fudbalskoj smotri: pa zar mi nijesmo pobijedili Dance i sa njima se malterne do posljednjeg kola borili za odlazak u Rusiju? Ako nemamo vjere u sebe i svoje da možemo, onda nemamo sportskog duha. Ja sam siguran da ga mi u Crnoj Gori imamo.
P. S. Francuska, Urugvaj, Rusija i Hrvatska nastavljaju takmičenje. Po svemu što su do sada pokazali, to i zaslužuju. Za neke od njih to je rezultat koji se očekivao, a neke su postigle veliki uspjeh. Prvenstvo se nastavlja, pa će biti dana za pisanje o njima.
Branislav Milačić

Je li realno da ovom “covjeku” dajete prostor??
Ne vidim da mu iko valja i da je strucnjak po njemu ali je bitno da je on ”vodio” sam krem svjetskog fudbala.
Dobra analiza. Posebno za Srbiju