Tekst i fotografije: Rale Radonjić
Dva miliona proizvedenih primjeraka, motor i pogon pozadi…počinje kao priča o nekom vrhunskom sportskom automobilu iz susjedne zemlje, međutim, ovo su podaci za Škodu tip 742, kojoj pripada i 120L iz 1979. godine, a koju sam imao prilike da vozim i fotografišem uoči oldtajmer skupa u Nikšiću prošle nedjelje.
Auto je u Anđelinu porodicu došao slučajno, ali se zbog lijepih uspomena na babinu Škodu oker boje uvijek raznježi, pa se dalja prodaja ne razmatra i planiraju sa njom posjetiti još dosta auto-skupova.
Kako za sebe kaže, dijete koje poraste sjedeći na gajbi u kumovoj radionici na kraju mora gajiti ljubav prema autima. Arhitekta po struci, ima poseban osjećaj za lijepo, uz oca koji je ljubav prema automobilima, bilo starim ili novim, prenosio na nju još od malena, pa zajedno pomoću automobila koje smo voljeli i vozili, čuvaju uspomene na vrijeme kad je život bio drugačijeg tempa.
Motor od 1174ccm sa 50KS koji se nalazi na zadnjoj osovini auta teškog 840kg za godine kad je izašlo bio je sasvim dovoljan za neku donju sredinu tabele ubrzanja i maksimalne brzine, mada ona nije ni značila toliko kao što je to danas slučaj. Vozila se lako, imala je prostora i za putnike i za prtljag, u prtljažniku koji se, prepoznatljivo za taj model otvarao na stranu i u to vrijeme bio respektabilne zapremine.
Motor je bio vodeno hlađen, sa hladnjakom koji se nalazio naprijed, bio je unapređenje u odnosu na model koji je naslijedila. Škoda koju sam ja vozio je imala i dodatno ugrađen ventilator za još bolje hlađenje, jer se u našim uslovima ekstremnih vrućina znala pregrijati.
Auto je kupljen od porodice preminulog vlasnika, u stanju u kakvom je i danas, sa vrlo malo kozmetičkih i mehaničkih radova nakon toga. Posebna ulaganja nisu potrebna još neko vrijeme, pa se uz malu potrošnju ovaj auto vrlo lako održava.
Pogledi i lajkovi su bili čest prizor gdje god sam išao, od mlađih koji nisu ni znali šta gledaju, do starijih koji su bili oduševljeni da je vide još jednom, jer ovako očuvan primjerak skoro da ne postoji u Crnoj Gori, a da se može sresti na putu.
Skupovi oldtajmera su potrebni i Podgorici jer glavnom i najvećem gradu Crne Gore ovakav događaj može dopuniti turističku ponudu a domaćoj publici pružiti priliku da uživa u bojama i mirisima automobila kakve su vozili ljudi sa ovih prostora prije samo par decenija.
Do tada, ovakvi pojedinačni izleti starodobnih automobila na kratko podsjete kako je funkcionisao transport ljudi kad se za bezbjednost putnika manje znalo i brinulo.
Odlicno pamtim ovaj model iz djetinjstva. Na konkretnom autu samo mi se ne svidjaju felge. Inace, najljepsa skoda je, ipak, 110r.