Kad je dosta?

Piše: Rale Radonjić; Fotografije: Cars & Coffee Montenegro

Jedno od većih društava na našoj auto-sceni je i Tjuning/stajling ekipa. Tu se mogu smjestiti svi koji su na vozilu promijenili makar felne nakon kupovine, stavili par naljepnica, spojler ili slično.

O dodavanju snage motoru ili kočione moći da ne pominjem, to su već ljudi koji ne žale novac da se istaknu bilo na parkingu, bilo na otvorenom putu.

U doba u kojem živimo, gdje se može doći do gotovo bilo koje informacije koja vas zanima, mogućnost da sami uradite dobar dio posla na svom automobilu za relativno razuman novac je velika. Među nama ima onih kojima je auto više od prevoznog sredstva ili statusnog simbola, kojima je odvajanje iz budžeta za sređivanje auta jako bitna stavka, pri samom vrhu liste prioriteta.

Djelovi se naručuju iz inostranstva, čekaju na autobuskim stanicama, carinama, poštama i sl. Organizuju se uradi-sam ili sa drugom koji se razumije ugradnje, a za neke stvari se mora i kod majstora.

Nestrpljenje da se vidi rezultat potrošenog novca se pri kraju radova osjeća u vazduhu, često se ostaje do kasno ujutru jer pukne šaraf ili zapekne neki dio pa se ne može čekati druga noć. Ko je god nekad nešto mimo obaveznog radio na svom autu, zna ove situacije veoma dobro.

Prisjećamo ih se sa osmijehom sad, iako smo tu noć grickali uljem zamazane nokte dok se auto ne spusti sa dizalice. Onda ide proba, revizija i, ako je sve prošlo kako treba, polako kući. Dobro, ne baš polako ako se radilo nešto oko motora.

Često se na te nadogradnje potroši novca koliko je auto prvobitno koštalo ili više. Međutim, nije ovdje riječ o novcu. Kao što slikar svoju ideju prenese na platno, tako se i oni izražavaju na tom parčetu metala. Od mirisne jelkice do izduva sa cijenom koja se ne može napisati sa tri cifre.

Krajnji proizvod je CV vlasnika. Postoje auto-skupovi i kod nas i u regionu, gdje se ponosno pokazuju rezultati neprospavanih noći, para koje su mogle poći u nove patike, ugaonu ili TV.

Često se čuje pitanje – što ćeš još da mu radiš? To se obično postavi radi reda, a vlasnika podstakne na razmišljanje iz naslova. I šta kad odluči da je dosta? Rijetki će znati.

Nije ni poenta valjda, uživanje je u stvaranju. I izložbi. Zadovoljstvo nakon dobro odrađenog posla im malo šta može pružiti u svijetu van automobila, osim nekih porodičnih momenata.

To je prokletstvo koje nosi sa sobom tolika količina ljubavi prema autima. Oni će se poznati bilo gdje na ulici, odmjeriti jedan drugom vozilo, prepoznati stvari koje su mogli, a nisu uradili, na kratko zažaliti ili likovati, ali će poštovati rad i trud jedan drugome.

To je ono što nas veže.