Kraljevi Bokeške

Piše: Rale Radonjić

Ulice glavnog grada bile su natopljene kišom, sivi novembarski dan osvanuo je očekivano hladan pa je Radomir zvani Paka preko trenerke ogrnuo i kožnu jaknu s krznenom kragnom.
Grijanje u Passatu mu radi besprekorno ali se sjeća da je juče malo duže verglao pa se boji da će pokisnuti do grada ako ga akumulator izda, ipak nije mijenjan za ovih šest godina, koliko je kod njega.

Strah je bio potpuno opravdan ali ga njemačko čudo tehnike ni ovo jutro nije izdalo, pa na kratko posumnja na relej grijača, koji je obećao sebi da će zamijeniti od prve plate. Peta generacija čuvenog njemačkog auta za narod sa 1.9 Tdi motorom prijeti da postane samoodrživ, pa se osim goriva, Paka brine samo još da mu ne prifali  mirisnih čovječuljaka u tri boje. Prolazeći zaobilaznicom od Zlatice do semafora kod kampa stigao je na rano crveno, malo smanjujući gas ako neka budali odluči da proleti na zeleno od Murtovine ili Zagoriča.

Čim je prošao semafor dade mu po gasu povučen adrenalinom od preticanja bulevarom ranije, pa se prije mosta isključi prema gradu iz lijeve trake kao Dominik Toreto uz sirene saučesnika u saobraćaju.

Sviranje obično shvata vrlo lično i odmah staje da raspravi, međutim, sad nije bilo vremena za to, čekao ga je čovjek da dogovore parket za jun 2026. Bio bi mu to prvi posao u City kvartu, pa ga nervoza nije prošla ni od loze. Zato izvadi pljosku iz fioke ispred suvozača koja se u poslednje vrijeme teže otvarala pa je trebalo znati mjesto koje mora udariti otvorenim dlanom malo pored ručice. Pored pljoske iz fioke ispade i biber sprej i neki računi. Sve to natrpa nazad i uze još dva gutljaja dok je čekao na zeleno kod stadiona.

Sjedišta od crnog štofa i krovište su upili dovoljno dima od cigara da imaju svoj eko-sistem, a pepeo je na prostoru oko Tiptronic mjenjača počeo ulaziti u pore aluminijuma. Kad god zapali u  autu. sjeti se da je obećao drugu da će mu ga dovesti na dubinsko, ali nikad nema toliko vremena da bude bez prevoznog sredstva. Dopisuje se s jednom malom sa Zabjela pa će morat prije nego izađu, ako uopšte pristane da se vidi s njim.

Crni dim i zvuk škripe guma po mokrom asfaltu ispuniše Trg Argentine dok se Paka uz zvuke Slađe Alegro probao sa crnim BMW-om 320d prema Milenijumu. Iz pravca stadiona izađoše par penzionera na pješački prelaz kod Njegoševe pa vidjevši da će izgubiti, Paka zaključi da je bolje da pred pješake baci peškir. Lik iz crnog E46 ponosno produži i zamalo udari u kolonu koja je čekala na sledećem semaforu. Sigurno je čipovan, pomisli. Opet, čipovan je i njegov Passat ali izgleda da je nešto drugo ponijelo pobjedu. Možda što nije odavno mijenjao ulje u mjenjaču, možda što od 2019. ignoriše Check Engine lampicu, uglavnom, nadao se da ga niko od prolaznika nije poznao.

Stakla jesu zatamnjena ali se velika naljepnica lokalnog tjunera mogla vidjeti kad se oblak dima razmakao. Felne su malo veće i prepoznatljive utreniranom oku, to ga može odati među poznanicima, ako su se zatekli u blizini.

Parking nije puno tražio, stao je na mjesto za OSI i upalio sva 4 žmigavca, dajući mu time nezvanični imunitet. Stigao je da ugovori svoj prvi posao u prestižnom kvartu koji će mu kod kolega i drugova donijeti koji poen više, ali i razlog da časti. Možda sa muštulukom sačeka koji dan.

Nastaviće se…

Screenshot filma “Folkolin 500mg” koji u početku savršeno oslikava atmosferu koju je autor imao na umu tokom pisanja.