Nazovi 92 za Nostalgiju

Tekst i fotografije: Rale Radonjić

O Anđeli i njenim autima sam već pisao. Ona je arhitekta, auta voli od kad zna za sebe, djetinjstvo je provela gledajući kuma i oca u radionici kako rastavljaju i sastavljaju motore, mjenjače i druge sklopove na mašinerijama iz dana kad je struja u automobilu služila samo za svijetla i radio.

Sebe je opisala kao ljubitelja automobila. To bi bilo dovoljno kad bi za neke vlasnike automobila o kojima pišem morao sabiti opis u dvije riječi. U jednom trenutku jedini ženski takmičar u crnogorskom šampionatu na brdskim stazama. Danas se ne takmiči, ali je ljubav prema automobilima preusmjerila na penzionere među njima. Penzionere kakav je i “službenik” o kojem će biti riječi u nastavku teksta.

Fića je bila nacionalni automobil, služila je za prevoz putnika, transport robe, auto-trke, auto-škole, prve ljubavi, prve izlaske i šta-sve-ne. Po dimenzijama sličnija današnjem Smartu nego Fiatu 500, u vremenu kad je bila gospodar puteva, popularnost je sticala i među organima reda. Danas je na putu simbol nekih ljepših i sporijih vremena, kad je bila dovoljna četvoročlanoj ili petočlanoj porodici za izlet, selidbu, ljetovanje, kampovanje ili izdizanje na katun.

Anđelina milicijska fića je napravljena, nije bila pravi “bezbjednjak”. Nastala kao eksperiment, danas najviše služi kao Safety Car na oldtajmer skupovima, sa originalnom sirenom i rasvjetom iz milicajske fiće iz tog vremena.

Danas Anđelu često na skupovima pitaju kako je Fića mogla uhvatiti kriminalce kad nije brz auto, međutim, odgovara da ih nije morala juriti, službenici su znali adrese svih mogućih prestupnika pa su im išli direktno kući.

Auto je urađen da bude što bliže originalu a na njoj je originalna rotacija, radio-stanica, sirena i milicijska stop-palica. Sa njim su obišli najveći broj skupova u regionu, vozi se maltene svakodnevno i planira se voziti još dugo. Zbog čestih putovanja redovno se kontroliše i urednije održava od nekih modernih automobila.

Pogoni je kragujevački motor od 767 ccm i 30 KS sa maksimalnom brzinom od (čak) 120km/h. Šarm kojim bilo koja varijanta klasične fiće zrači danas rijetko koji automobil ima, njena je pojava događaj na putu danas kao što je bila originalna “milicija” prije četrdeset i kusur godina.

Značaj za jugoslovenske narode i narodnosti bio je ogroman, a potražnja za fićom u bilo kojem stanju danas je težak i mukotrpan posao.

Anđela se sa svojim ocem trudi da održi tradiciju i sačuva od zaborava automobile koji su bili vrijedni pažnje za sve one koji i danas sebe nazivaju “jugoslovenima”.