Predratna moda

Tekst i fotografije: Rale Radonjić

Proces pisanja priče o automobilu i njegovom vlasniku od fotografisanja do gotove priče koju vidite na ekranu traje obično od dvije do deset nedelja, u zavisnosti od više faktora kao što je moje slobodno vrijeme (uglavnom).

Nakon fotografisanja i priče uz kafu nakon toga, što je meni omiljeni dio cijelog procesa, vlasnik sebe i svoj auto predstavi odgovarajući na nekoliko pitanja u pisanoj formi par dana nakon fotografisanja, odakle ja onda sastavljam tekst.

Na posljednje pitanje, kakvi su vam planovi sa ovim automobilom, Veliša, vlasnik Opel Kadetta I generacije iz 1939. godine kojeg vidite na slikama, odgovorio mi je jednostavno, sumirajući sve oko čega se zapravo trude vlasnici klasičnih automobila na ovim prostorima. Rekao je, plan je da uživam u njemu, obilazim skupove i kasnije ga naslijedi moj sin. Imaće junior šta i da naslijedi, Veliša je vlasnik nekoliko Opela, uglavnom Kadetta ali ima i jedan dragulj koji će se naći uskoro na ovim stranicama. Ukupno pet Opela, svaki u manje – više besprekornom stanju, a pored njih tu je i jedan specijalitet iz Kragujevca koji će nakon lakiranja dobiti svojih pet minuta slave na ovim stranicama.

Ljubav prema brendu datira još  iz početka prošle decenije, kada mu je za oko zapao Kadett C iz 1976. godine i koji je prvi član “porodice”, a nakon toga su uslijedili i prethodnik Kadett B a na kraju i A.

Kadett I koji vidite na slikama napravljen je 1939. godine i uvezen je prošle godine, pokreće ga benzinski motor sa 4 cilindra i 1076ccm, cijelih 23 KS za samonoseću šasiju koja je bila revolucija za to vrijeme, a pravljen je u Russelsheimu. Od 1936. do 1940. kada je proizvodnja zaustavljena zbog Drugog svjetskog rata proizveden je u oko 107,000 primjeraka.

Prethodni vlasnik je bila producentska kuća iz Njemačke, koja je držala auto u garaži, ali je loša stvar bila što je dugo stojao pa je nakon dolaska u Crnu Goru Veliša najviše muke imao oko kočnica koje je trebalo srediti tako da može proći tehnički pregled. To sve naravno nakon tromjesečnih pregovora, te kupovine na slijepo, pa je Opela vidio uživo tek kad je stigao na terminalu u Podgorici. Motor je u originalnom stanju, što je fascinantno za ovako star primjerak a kozmetičko osvježavanje obavljeno je prije nekih 15 godina, prema podacima prethodnih vlasnika.

Zanimljiv podatak je da je nakon rata Rusija zaplijenila fabriku u Russelsheimu i prebacila cijeli pogon u Moskvu kao ratnu odštetu gdje je počela proizvodnju Moskviča 400/420 koji je u suštini Opel Kadett I generacije i proizvodila ga do 1956. godine.

Automobil je uprkos godinama prilično jednostavan za vožnju, paljenje se pokreće pritiskom jedne od pedala na podu, a mjenjač sa tri brzine je bez sinhrona pa se treba navići. Veliša je auto dovezao na slikanje u blizini sportskog aerodroma “Špiro Mugoša”, a možete zamisliti količinu začuđenih pogleda dok smo se bezbrižno vozili do sljedeće lokacije za slikanje. Još jedna interesantna stvar sa ovim pokretnim vremeplovom je da se stvari u prtljažnik ubacaju obaranjem zadnje klupe iz kabine, pošto vrata gepeka ne postoje.

Takva je valjda bila ta predratna moda.