Tekst i fotografije: Rale Radonjić
Kao neki penzioner, Kanjon Morače danas je više panoramski put nego žila kakva je nekad bila. Izgrađen 2022. godine Autoput Princeza Ksenija primio je objeručke sve one koji su ga trebali, a magistralu koja je život značila vezi sa sjeverom Crne Gore, put kroz Kanjon Morače od kojeg i danas zastaje dah, ostavio je na miru, sa svima onima koji su na njoj ostavili život.
Za sedam godina probijanja, koliko su trajali radovi, život je dalo 43 radnika, od čega 26 u jednom incidentu kada je pala skela kod mosta Pjenavac, a veliki broj krivina, uz veliki broj drugih faktora o kojima sada nije riječ, uzeli su preko 1000 života u godinama koje su uslijedile.
Mnogi i danas koriste magistralu, mještani usputnih sela najviše, dok je maltene cijeli komercijalni tranzit za Kolašin preuzeo na sebe autoput, čime je Platijama ostalo da plaše nostalgičare i putnike namjernike. Veliki broj kafana ostao je bez potrebnog broja gostiju, bori se ili je prestao, da pruži onima koji svrate nezaboravno iskustvo tanke kafe i jake rakije, uz toplu ili bez ikakve riječi vlasnika kafane ili konobara u godinama, koji su ispratili milione automobila kroz stijene koje usijeca hladna Morača.
Kanjon je danas tu da pruži lijepo iskustvo puta za vožnju, ispita za one malo hrabrije, ili dželata za one bez sreće ili razuma. Kombinacije krivina, pravaca, blizine ambisa, stijena visokih kao neboder, uz relativno dobro očuvan sloj asfalta na većem dijelu dionice, pružaju izuzetan osjecaj ako ste za volanom dovoljno jake mašine hranjene benzinom, koja je lišena krova, pa se od stijena koje su vam na metar ili malo više, zvuk odbija i pruža još veći ugođaj u vožnji.
Te pojedinačne ekskurzije nostalgičara i entuzijasta jedino je što sada magistrala može čuti, sjećajući se dana kad su njom prolazile kolone turista prema moru, pune fića, zastava, tristaća i ostalih automobila, vjesnika jednog vremena, sa svime što je taj put pratilo, kao što je kufertreger, peškir oko vrata i Nove Fosile u kasetofonu.
Kanjon Platije nije jedina ruta od koje zastaje dah u Crnoj Gori. Konfiguracija terena i brda koja nas okružuju, nekima su bila kazna, a danas su nekima nagrada. Ljubitelji vožnje imaju terena za otvorene puteve koji krcati panoramom i krivinama donose pravu dozu adrenalina i na takođe ne toliko korištenoj dionici preko Paštrovića, koja je otišla u penziju nakon otvaranja tunela Sozina. Prošle godine imao sam to zadovoljstvo voziti tim putem jednu noć sa Skalom 65 novije proizvodnje od prijatelja, koja je imala naknadno otvoren krov u stilu panorame i bilo je to jedno od ljepših iskustava u mojoj karijeri, dokazujući da ti za uživanje u vožnji ne treba jak motor.
Ovakvih ruta kod nas ima dovoljno i šteta što se ne koriste više u turističke i promotivne svrhe, imaju šta da pokažu. Jedna takva tura uskoro će se desiti i biće prilika da se podsjeti na vremena kad se putovalo bez žurbe, stresa, ali i klime i sigurnosnih pojaseva, praznih pepeljara i brige za ozonski omotač.
Put kroz kanjon datira iz Osmanlijskog perioda i bio je predviđen za konjanike! Ne znam odakle vam vaše info.
Kakav osmanski period? Zar vas Montenegrini nisu obavestili? Pa Crna Gora nikada nije bila pod Turcima.
ilke, ne pričaj gluposti. Da znaš za ubuduće ovo “montenegrini” i slično ne može da vrijeđa nas Crnogorce pogotovo kada to izusti neko kao ti.
Put kroz Platije ne datira iz osmanskog perioda. Put kojim su se mogli mimoići dva konja pod tovarom probio je između dva svjetska rata Jovanović (imena se ne mogu sjetiti) iz Međuriječja (selo na koje se prvo naiđe kada se izađe iz Platija u pravcu Kolašina. Ostaci toga puta se i sada mogu vidjeti iznad magistralnog puta.