Azilant u Francuskoj: Srce mi se cijepa što sam napustio Bijelo Polje

“Radi se o mladim bračnim parovima sa dvoje do troje djece. Takođe smo dobili informacije i za druga mjesta sa područja Bijelog Polja kao i drugih opština iz sjevernog regiona, gdje broj porodica koji prelazi u zemlje EU i koji se iseljava konstantno raste, dok Vlada Crne Gore i delegacija EU u Podgorici i dalje ćute, govoreći i jedni i drugi da ulažu milione u sjeverni region”, kazala je Mirela Spahić iz Euromosta.

Da bi saznali gdje se i na koji način prijavljuju, aktivisti Euromosta su razgovarali sa jednim bračnim parom sa sjevera, koji su tražili da ostanu anonimni.

“Oni su se prijavili za azil u Francuskoj. On ima 32 godine, supruga 25 godina imaju i kćerku od dvije godine. Otac dvogodišnje kćerke je u razgovoru sa našim aktivistima kazao da su morali da traže spas u zemlje Evropske Unije, da na sjeveru nijesu mogli ni da se prehrane, a kamoli da opstanu”, tvrdi Spahić.

Azilanti sa sjevera objašnjavaju kako je živjeti u Francuskoj.

“Živimo u jednom mjestu u Francuskoj u jednoj sobi sa kupatilom. Imamo dobre uslove za život za razliku od mjesta gdje smo živjeli gdje nijesmo imali nikakve uslove za život, niti smo mogli da se prehranimo jer nijesmo radili ni ja ni supruga. Živjeli smo sa mojim roditeljima koji se nalaze na Zavodu za zapošljavanje. Nijesmo mi jedini koji smo ovdje. Posljednjih mjeseci dolazi veliki broj sa sjevera. Žalosno je što je naša država dozvolila i dovela do toga da moramo svi sa sjevera da se iseljavamo prema državama EU, da ostavljamo svoje domove, porodice, svoje roditelje, svoju domovinu. Žao mi je moje roditelje, moga oca i majku. Ne mogu zaboraviti nikada dan kada smo odlazili sa našom bebom, njihovom unukom. Ne mogu zaboraviti njihova lica. Osećao sam taj dan da im se srce cijepa. Ne mogu zaboraviti kada je moja kćerka- njihova unuka, koja ima samo dvije godine plakala, pozivajući ih”, kazao je ovaj azilant.