Profesorica u penziji Tereza Maslovarić podijelila je sa Pobjedom bogato sjećanje na 1986. godinu, kada je zasađeni bor u atrijumu robne kuće “Beko“ bilo jedino i centralno novogodišnje drvo u Podgorici, kao što je danas jelka na Trgu nezavisnosti.
Oko njega, djeca su igrala, pjevala, a Djeda Mraz dijelio poklone.
Bor, svjedok svih dešavanja na Trgu, odolijeva zubu vremena više od 30 godina, te bi bilo lijepo, apeluje skromno profesorica, kada bi se i on okitio.
“U vrijeme kada sam radila kao prosvjetni radnik sjećam se da smo svake godine pred novogodišnje praznike upozoravali djecu da se za ovaj praznik ne beru četinari za novogodišnje drvo. Godine 1986, kada smo bili bolje organizovani, sproveli smo široku akciju agitujući po školama, vrtićima, mjesnim zajednicama da se drvo kiti u sesijama, a posle praznika zasadi. Moto nam je bio „Gdje god nađeš zgodno mjesto, ti drvo zasadi”. Zelenilo se uključilo u akciju i glavna centralna jelka našla je mjesto u atrijumu robne kuće Beko. To je tada bila i jedina jelka, kao sadašnja na Trgu nezavisnosti. Okitili smo je. Djeca izvela program, Djeda Mraz podijelio poklone, igralo se, pjevalo se. Bilo je kao u bajkama. Razišli smo se zadovoljni i puni utisaka prisjeća se profesorica Maslovarić dobrih, starih vremena. Tada su pitali nadležne u Zelenilu”, priča Maslovarić, koliko će drvo opstati u ovakvim uslovima.
Najviše četiri-pet godina, bile su njihove prognoze. Međutim, drvo je raslo i bujalo i evo više od 30 godina još se ne predaje.
“Razgranao se, nadvisio Beko, ponosno stoji, opstaje. Niko se o njemu ne brine, prže ga podgoričke žege, udara sjever, hoće da ga pokore. On se brani i čeka lijepe, povoljne prilike da se oporavi, skupi snage za dalje. Svjedok je svega što se dešavalo na Trgu. Nekada, kada je bio još mali, morao je da se povija prema pasažima, da prati dešavanja na Trgu, kojih je bilo mnogo. A sada, pak, s visine gleda, prati, analizira šta je sve kroz Trg prošlo i šta dalje biva koncerti, promocije, manifestacije, obilježavanja značajnih datuma”, priča Tereza.
LIJEPE USPOMENE
Ističući da voli da prođe centrom grada, posjeti drvo koje vraća bogate uspomene na prošla vremena, profesorica u penziji je zabrinuto pitala da li će bor i dalje biti svjedok svih lijepih trenutaka.
“Kažu da će Beko i prostor oko njega da se rekonstruiše. Dobro bi bilo da bor ostane kao uspomena na prošla vremena. Volim da prođem tuda, da se prisjetim prošlosti, vremenadavnih.vremenabliskih”, kazala je Maslovarić.
Bilo bi lijepo, poručuje ona, da bor okite.
“Kada je već tu i kada postoji toliko godina, makar sijalice da se stave. Neka svijetli ponovo”, kaže skromno Tereza Maslovarić.
Organizator ove, ali i drugih brojnih akcija, bio je SIZ (Samoupravna interesna zajednica socijalne i dječje zaštite ) sa svojim saradnicima.
Srećan Božić našim prijateljima i komšijama katolicima!
bilo bi lijepo kad bi opstine i drzava novac ulagali u nesto korisnije a ne da se novac trosi na nesto sto nije korisno kakve koristi mi gradjani imamo sto su opstine i gradovi okiceni nikakve i ovako cemo sve troskove mi gradjani platiti nece opstine nego mi gradjani
Da li si ti ikada okitio jelku svojoj djeci i svojoj unučadi ako ih sada imaš, zašto to radiš, zašto nijesi uložio novac u nešto korisnije, kakve koristi imaju tvoji ukućani, nikakve, i onako sve troškove snosi tvoja familija, a ti si neodgovorno kitio tu jelku. Kako se samo ne stidiš.
Sve je uspio da prezivi ali dps nece nadzivjeti..nece dps to dozvoliti..
Samo ove iz vlasti dalje od njega.I za zelen bor da se uhvate,osusio bi se.
Koliko se ja razumijem u botaniku to nije bor, nego kedar, druga vrsta četinara.
Što se ostalog tiče, nemam primjedbi.🙂