Mladi u Crnoj Gori sve manje čitaju knjige, a stručnjaci upozoravaju da je knjiga izgubila bitku sa društvenim mrežama. Čitaju se, kažu statusi i poruke. Borba za lajkove ima prioritet.
Očigledno je da se mladi ljudi danas sve više udaljavaju od knjige. Umjesto da posegnu za nekim kvalitetnim štivom, oni su sve više okrenuti sadržaju koji mogu naći na internetu, društvenim mrežama i rijaliti programima.
“Iskreno, vrlo malo i ja i moja generacija, makar oni koji su u mom okruženju čitamo knjige. U Crnoj Gori se brzo živi, nemamo previše vremena za knjige. Do sada sam uglavnom čitala samo ono što sam morala kao obaveznu školsku literaturu”, kazala je osamnaestogodišnja Sofija Ivanović.
Za dvadesetogodišnju Podgoričanku Milenu Kovačević čitanje knjiga “dolazi u obzir” ljeti.
“Znate kako, čitam kad odem na plažu, tada obično kupim neku laganu knjigu da mi dan brže prođe”, kaže Kovačević, ne krijući da slobodno vrijeme radije provodi na Fejsbuku ili Instagramu.
Ipak, za ljubav prema knjizi potrebno je njegovati naviku čitanja. Istraživanja su pokazala da dobra knjiga bolje djeluje na čovjeka pod stresom nego muzika ili šetnja. Uprkos tome, danas je sve manje onih koji će u ruke uzeti neku knjigu umjesto telefona, daljinskog upravljača i slično.
Sociolog Andrija Đukanović je smatra da se danas sve manje čita, ali i da mladi to čine isključivo kada je u pitanju ocjena.
“Vrlo je malo onih koji svoje slobodno vrijeme posvete knjizi. Ona je postala puki predmet koji služi kao ukras ili joj se posvetimo kad je to baš nužno, onda kad čitamo literaturu vezanu za posao ili školu”, kazao je Đukanović za Dnevne novine.
Društvene mreže i rijaliti programi postali su prava senzacija među mladim svijetom. Količina vremena koju provode konzumirajući takve i slične programe u velikoj mjeri utiče na njihov socijalni i emocionalni razvoj.
“Društvene mreže su jedino štivo koje većina mladih uopšte i čita. Čitaju se statusi i poruke. Borba za lajkove ima prioritet”, kaže Đukanović.
Među mladim svijetom prisutna je i činjenica da posežu za knjigom isključivo onda kada im od toga zavisi ocjena u školi. Oni krive brz tempo života, pa su tako mišljenja da ostaje malo vremena u kojem bi se mogli baviti sobom i napretkom. Nijesu svjesni toga da nedostatak čitanja ostavlja određene posljedice u pogledu opšte kulture i obrazovanja.
“Empirijski je potvrđeno da onamo gdje je velika nepismenost i manjak obrazovanja vladaju svakojake neprilike i takve sredine neminovno zaostaju. Tako je i sa pojedincima. Bez čitanja nema razvoja misli, nema imaginacije, čovjek ostaje zarobljen u zadatom okviru razmišljanja. Knjiga otvara mogućnosti saznavanja nečeg novog, drugačijeg, tjera nas da se mijenjamo”, ističe Đukanović.
U kaficu sjede mladi i bleje u telefon.Nema komunikacije.A ne da citaju knjigu vani kada izadju.Sprdace se sa njima.
Najjači argument “brzo se živi pa se nema kad”. A 80% mladih non stop bleji po kafanama i kladionicama i ništa živo ne rade. Ako se đe na svijet ne živo brzo to je CG:)
Ništa nije slučajno. Zaglupljeni narod i ne vidi šta mu se dešava. Čitanje traži vrijeme i posvećenost – kasirka u voli teško može kad se vrati doma da ide i analizira “Zločin i kaznu”. To traži vrijeme, ona slobodno vrijeme nema. Za Vajber ima – ne angažuje mozak, traje minut, ima utisak da se odmorila. Nije lako biti rob.