Čirgić: Slavistička javnost nema dilemu o crnogorskom jeziku

Nakon što je Kongresna biblioteka u Vašingtonu 8. decembra 2017. administrativno potvrdila ono što je nauka o jeziku već dobro znala, crnogorski jezik se našao i u Enciklopediji slovenskih jezika i lingvistika. Rad na ovom obimnom i značajnom projektu je započeo 2015. godine, pod uredničkim nadzorom temeljitog i posvećenog slaviste, profesora Marka Grinberga iz Kanzasa, a biće završena 2023. godine. U međuvremenu će zaživjeti njeno onlajn izdanje, a profesor Grinberg će djelo svog tima predstaviti u septembru na Fakultetu za crnogorski jezik na Cetinju. Adnan Čirgić, dekan ovog fakulteta za Pobjedu govori o značaju Enciklopedije, saradnji s njenim uredništvom, ali se i još jednom vratio konstantnom osporavanju ovog jezika unutar sopstvene govorne zone.

Što konkretno za crnogorski jezik znači to što se našao u Enciklopediji slovenskih jezika i lingvistika, i koliko to dodatno utvrđuje platformu o postojanju, trajanju i kontinuitetu našeg jezika?

Crnogorski jezik nesporan je za slavističke stručnjake i filologe širom svijeta. Nakon dobijanja međunarodnoga koda, enciklopedijska jedinica o njemu kao ravnopravnome članu u porodici slovenskih jezika u tako prestižnome izdanju sama sobom odgovara na Vaše pitanje. U vezi s postojanjem crnogorskoga jezika za slavističku javnost, očito je, dileme nema.

Da li će to što se našao u pomenutoj Enciklopediji učiniti bilo kakav pomak kada je u pitanju osporavanje našeg jezika od pojedinih građana Crne Gore?

Nažalost, ne. Jedan dio našega građanstva mnogo je skloniji vjerovati raznim teorijama zavjere koje se u medijima plasiraju potonje tri decenije nego zdravorazumski sagledati stvarnost koja ih okružuje. S druge strane, nepostojanje jasne nacionalne strategije u kulturi oplodilo se opštom društvenom konfuzijom kad je u pitanju ukupno kulturno nasljeđe – i materijalno i nematerijalno. Jezik samo dijeli sudbinu te kulture. Ne može se očekivati da međunarodni stručnjaci rješavaju naša unutrašnja pitanja. Ti su stručnjaci više puta potvrdili svoj pozitivan stav o crnogorskome jeziku.

Nije taj stav iskazan prvi put ni dobijanjem međunarodnoga koda za jezik, ni publikovanjem jedinice o crnogorskome jeziku u Enciklopediji slovenskih jezika i lingvistika. Na brojnim naučnim skupovima veliki je broj inostranih slavista i filologa afirmisao montenegristiku i crnogorski jezik kao jezik Crne Gore. Ta činjenica kod nas nije dovoljno iskorišćena, a medijski prostor više ispunjavaju stavovi raznoraznih kvazistručnjaka i piskarala no meritorni sudovi renomiranih stručnjaka.

Negiranja se umnogome svode na činjenicu da je naziv jezika i njegovo utvrđivanje na platformi o postojanju počelo unazad deceniju, i time ima status novog, ali kada je u pitanju istorijski razvoj jezika, da li smo po bilo kom osnovu u zaostatku za drugim slovenskim jezicima? 

FCJK privodi kraju projekt izrade bibliografije Crnogorski jezik, koja ima preko deset hiljada jedinica. Naslovi koje je obuhvatila ta bibliografija objavljeni su u Crnoj Gori i inostranstvu. Toliko tekstova o sebi ne može imati jezik za koji se kaže da je star desetak godina! S druge strane, nemali broj jedinica koje je ta bibliografija obuhvatila potekle su iz pera onih autora koji su crnogorski jezik tretirali kao dio tuđega nacionalnog korpusa. No ni u jednome od tih radova negacija jezika nije zasnovana na lingvističkoj analizi, nego isključivo na podređivanju tuđim ideološkim velikodržavnim koncepcijama.

Naše vrijeme daće obilje materijala nekim novim stručnjacima za proučavanje fenomena samomržnje i samoodbojnosti, te promovisanja nacionalne izdaje kao patriotizma. Jezik kojim se danas govori u Crnoj Gori nije nastao ni 2006. kad je obnovljena državna nezavisnost, ni 2007. kad je usvojen Ustav, ni 2010. kad su usvojeni Pravopis i Gramatika. To je jezik s dubokom pisanom istorijom kakvom se ne mogu pohvaliti ni mnogi danas razvijeniji narodi. To je jezik čija je pismenost cvjetala i na glagoljici i na ćirilici i na latinici. To je samo jedan od četiri slovenska jezika koji ima svoje inkunabule! To je jezik naroda čiji je vladar osnovao prvu državnu štampariju na svijetu! I baš zbog toga to je jezik koji je velikosrpskom državnom konceptu neophodan da popuni praznine u svojoj istoriji! Što dobar dio crnogorskih građana to ne zna, podjednako su krive državne prosvjetne i kulturne ustanove koje nijesu afirmisale sopstveno kulturno bogatstvo koliko i razni antidržavni mediji, udruženja, vjerske i druge institucije koje crnogorsku baštinu uključuju u tuđe nacionalne korpuse.

Koliko ste zadovoljni saradnjom sa uredništvom ovog izdanja i generalno položajem montenegristike u slavističkom svijetu?

Dosadašnji odnos uredništva Enciklopedije, a prije svega akademika Marka Grinberga, prema montenegristici i njezinim stručnjacima bio je ne samo profesionalan, no i srdačan i dobronamjeran. Sarađivati sa stručnjacima koji se zanimaju za relevantne lingvističke podatke, stručnjacima bez ideoloških predrasuda, kojima se ne treba pravdati što postojite – zadovoljstvo je koje nedostaje Crnoj Gori. Posebna je čast za montenegristiku to što je akademik Grinberg predložio da se na proslavi desetogodišnjice osnivanja FCJK, u septembru, promoviše Enciklopedija slovenskih jezika.

Grinberg se pozvao na autore knjige „Jeziku je svejedno“ koji tvrde da je standardizacija jezika „nešto što je dato odozgo i nije sigurno da će naići na dobar prijem odozdo“. Budući da je posljednji Pravopis izašao prije više od 10 godina, da li je vrijeme za novo izdanje i koliko se u tom periodu promjena dogodilo i koliko se novih pravopisnih normi nakalemilo na svakodnevni govor?

Teško bi se u standardologiji slovenskih jezika mogao naći primjer otpora standardnojezičkoj normi kakav je bio otpor koji je pratio standardizaciju crnogorskoga jezika. I to nije bio otpor koji je motivisan ni lingvističkim ni pravopisnim razlozima. Da je tako, najbolje svjedoči činjenica da je dio jednoga naučnoga skupa u Nikšiću bio posvećen Gramatici, koja je iz štampe izašla baš toga jutra kad je počeo taj skup! Niko se u našoj javnosti nije zapitao kako to da jedan dio učesnika skupa ima stav o Gramatici i prije no je izašla iz štampe!

Pravopisna rješenja i pravopisci satanizovani su u javnosti navođenjem rješenja kojih u stvarnosti nema. Bez imalo zazora i stida to su radili pojedini univerzitetski profesori koji su nedostatak stručnih kapaciteta da pruže doprinos standardizaciji jezika kompenzovali difamacijama na račun pravopisnih rješenja i stručnjaka koji su u tome poslu učestvovali. Iako iz drugih motiva, slično su činili i oni javni radnici koji Crnu Goru tretiraju kao srpsku koloniju. I jedni i drugi imali su otvoren prostor u uslužnim medijima.

U takvim okolnostima nastao je Pravopis koji je i danas na snazi. Načela na kojima je taj pravopis zasnovan, ubijeđen sam, stameno su se potvrdila tokom ovih deset godina.

Ali nema sumnje da bi novo izdanje bilo prijeko potrebno – kako zbog toga što je staro već odavno razdijeljeno i rasprodato, tako i zbog toga što bi novo izdanje trebalo da razriješi još neke sitnije pravopisne nedoumice i obuhvati još neke primjere koji su se u međuvremenu pokazali kao pravopisno relevantni. Dio toga posla, s osloncem na postojeća pravopisna pravila, stručnjaci FCJK već su uradili kroz pripremu mobilne pravopisne aplikacije, koja će ovih dana postati i javno dostupna.

Koliko smo u prednosti u odnosu na druge jezike time što se u crnogorskom norme oslanjaju na jezik koji je blizak govorniku i ustaljenoj jezičkoj praksi, a ne vodi se prečišćavanjem rasprostranjenih jezičkih osobina zarad tzv. prestiža standardnog jezika? 

Standardni jezik ne doživljavam kao prestižan u odnosu na dijalekte. Svaki je standardni jezik dogovorni jezik koji iz određene baze (najčešće dijalekatske) uzima ono što se uklapa u unaprijed zadata načela. Apsolutna podudarnost između standardnoga jezika i narodnih govora ne postoji. Crnogorska norma u lingvističkim je krugovima okarakterisana kao najfleksibilnija u regionu. No zbog negativne propagande ta činjenica kod nas nije podrazumijevala i prednost. Crnogorska norma nije kritikovana zbog toga što je takva kakva jest, no zato što uopšte postoji!

No ako je bilo i onih što nijesu htjeli vjerovati više propagandi no svojim očima, lako su se mogli uvjeriti da Pravopis kao ravnopravne tretira i one oblike koji su nastali autohtonim razvojem jezika u CG i one koji su produkt jezičke politike u decenijama koje je Crna Gora provela u zajednici s državama iz okruženja. I đed i djed i śutra i sjutra i žućeti i žutjeti i prijedlog i predlog i toga i tog i mome i mom i tako dalje – sve su to ravnopravni elementi crnogorske standardnojezičke norme. Stoga crnogorski govore i pišu i oni što misle da prave otklon od aktuelne standardnojezičke norme.

U pripremi je englesko izdanje Vaše „Dijalektologije crnogorskoga jezika“. Koliko će američka naučna javnost koja se bavi slavistikom moći da razumije različitosti unutar jednog jezika, ako uzme u obzir da se radi o državi sa manje od milion stanovnika?

Gotovo dva vijeka traju izučavanja crnogorskoga jezika. Ti govori privukli su pažnju desetina lingvista među kojima je bilo i onih svjetski poznatih. Zahvaljujući tome, crnogorski govori spadaju među najbolje proučene govore slovenskih jezika. Iako je bilo pokušaja da se oni pokažu kao cjelina, činjenica da Crna Gora nije imala svojih naučnih i kulturnih institucija uticala je na to da oni budu prikazivani kao dio širega korpusa a sitnijim diferencijama među njima davana je prednost u odnosu na njihovu kompaktnost. Dijalektologija crnogorskoga jezika, u izdanju FCJK, prvi je obimniji sumarni pregled dosadašnjih saznanja o tim govorima uz klasifikaciju koja je zasnovana na drukčijoj metodološkoj podlozi. S obzirom na dosadašnju recepciju te knjige u inostranoj naučnoj javnosti, vjerujem da će biti od koristi onima kojima je namijenjena.