Gojazna svaka deseta djevojčica

Prema podacima koje je Institut za javno zdravlje dostavio Danu, u Crnoj Gori je gojazno sedam odsto djece mlađe od pet godina.

Rezultati Inicijative za praćenje dječje gojaznosti, koja je sprovedena 2016. godine u Crnoj Gori među 1.754 djece do sedam godina, nešto manje od jedne petine dječaka je predgojazno, tačnije 18,1 odsto, a nešto više od jedne petine je gojazno 22,8 odsto.

Sličan je i procenat djevojčica sa prekomjernom težinom, jer je skoro jedna od deset djevojčica gojazna, tačnije 17,7 odsto.

Iz IJZ-a ističu da uhranjenost određene populacije predstavlja jedan od pokazatelja zdravstvenog stanja stanovništva i odražava poremećaje koji su nastali usled više faktora djelovanja.

“Prekomjerna težina i gojaznost dovode kratkoročno do kardiovaskularnih problema, povećane sklonosti infekcijama i lošem samopouzdanju, a dugoročno do gojaznosti, dijabetesa, drugih metaboličkih poremećaja i hroničnih nezaraznih oboljenja. Gojazna djeca često imaju povišene vrijednosti krvnog pritiska ili povećane vrijednosti masnoća u krvi, a u životu ranije i češće obolijevaju od hroničnih masovnih nezaraznih bolesti. Gojaznost djecu čini nesrećnom, stigmatizovanom i narušava im samopouzdanje”, upozoravaju iz IJZ.

Direktorica OŠ „Savo Pejanović” iz Podgorice Biljana Krivokapić ocjenjuje za Dan da se temelj za cjeloživotno dobro zdravlje postavlja još u djetinjstvu.

“Međutim, na osnovu podataka IJZ-a da do godine ima 22,8 odsto gojaznih dječaka i 17,7 odsto djevojčica zaključujemo da zaista jeste u skladu sa onim sa čime se i susrećemo u praksi, tj. u školi. U današnje vrijeme sve više se poseže za brzim obrocima, čak i u školskim kantinama najčešće se prodaju slatkiši i grickalice. Takođe, sjedjenje ispred računara je pogubno po zdravlje, jer se djeca ne kreću, a boravak u prirodi je sve manje zastupljen u njihovim dnevnim aktivnostima”, navodi Krivokapićeva.

Ona ističe da škola može znatno uticati na poboljšanje zdravlja mladih i suzbijanje gojaznosti u idealnom trenutku, prije nego što problemi zavladaju u mnogo većoj mjeri.

“Ono što vidimo kao glavni problem u ishrani djece, tokom boravkau školi, jeste što se u najvećoj mjeri konzumiraju slatkiši, grickalice i sokovi. Takve „obroke” treba svesti na najmanju moguću mjeru i ne kupovati ih djeci. Na taj način će se spriječiti navikavanje djece da uživaju u slatkišima”, savjetuje Krivokapićeva.

Ona navodi i da je u OŠ „Savo Pejanović” obezbijeđen produženi boravak za učenike I, II i III razreda, koji u školi mogu boraviti u intervalu od 7 do 16 časova.

“Primijetili smo da dio roditelja pripremi obrok za svoje dijete, dok dio njih to nadomjesti nekim slatkišem ili grickalicom. Upravo vodeći računa o zdravlju učenika i razumijevanja da roditelji možda i ne stižu pripremiti obrok za svoje dijete, od nedavno smo u poiudu uvrstili i ručak koji se sastoji od glavnog jela, salate, hljeba i dezerta. Nakon nekog perioda, ono što smo mogli da primijetimo jeste da djeca nijesu ljubitelji salata, kao i nekih kuvanih jela, a da su banana i jabuka definitivno omiljeno voće”, kazala je Krivokapićeva.

Krivokapićeva dodaje i da je uvođenje časova ishrane i fizičke aktivnosti, koji mogu biti sastavni dio i u učionici i van nje, jedan od glavnih načina koje škole mogu koristiti za pozitivan uticaj na zdravlje djece.

“U cilju poboljšanja fizičke aktivnosti kod djece trebalo bi razviti sigurne pješačke i biciklističke rute do škole. Jedna od otežavajućih okolnosti koja je na snazi od marta 2020. godine, a zbog pojave virusa korona, jeste da se časovi fizičke kulture ne izvode u školi, što svakako ne ide u prilog zdravom razvoju i rastu djeteta”, poručuje Krivokapićeva.