U sjevernom dijelu Nacionalnog parka Prokletije, na nadmorskoj visini od 1970 metara, sakriveno je očaravajuće jezero glečerskog tipa, koje odskače svojom ljepotom i posebnošću-Hridsko jezero. Spada u red najviših planinskih jezera Crne Gore, poznatih pod nazivom “gorske oči“.
“Jezero sreće”, kako je takođe poznato u narodu, CdM je imao priliku da posjeti zahvaljujući Centru za zaštitu i proučavanje ptica, a sve sa ciljem predstavljanja turističkih potencijala Prokletija i Plava.
Prije par dana CdM je čitaoce fotografijama vodio u Kulu Redžepagića, najznačajniji kulturno istorijski spomenik koji čuva vjekove istorije, a danas predstavlja mali raj smješten između vrhova Mali i Veliki Rid, a ispod vrha Ridski krš (2.358 mnv).
Jezero je ljeti duboko oko pet metara, a u ostalom dijelu godine znatno više, zbog padavina i otapanja snijega, kojeg je bilo i ovog juna kada ga je novinarka CdM-a posjetila.
Udaljeno je od Plava oko 20 kilometara i do njega se može doći iz više pravaca različitim stazama. Mi smo se zaputili od katuna Bajrovića, a onda smo imali skoro četiri kilometra uspona do jezera.
Trebalo je oko sat i po vremena. A onda nam se ukazalo jezero kristalne, prozirne boje, dijelom pod ledom, mirišljava borova šuma i refleksija okolnih vrhova. Raj.
Hridsko jezero ima puno mitova i legendi, koje se i dalje prepričavaju.
“Jedna je bila da je postojala cura koja je bila zaljubljena u momka i nije joj se želja ostvarila. Neko joj je rekao da dođe da se okupa na ovo jezero, da će joj se želja ostvariti i da će imati toga momka. Međutim, ona je došla, zaplivala i zaronila i legenda kaže da nikad nije izašla. Ili je pregorela u toj zelji za tim momkom ili je ljubav pobijedila”, priča Enes Drešković, predsjednik planinarskog sportskog kluba Hrid.
Prema narodnom vjerovanju ovo lijepo planinsko jezero u osami Prokletija su vile nekada davno učinile ljekovitim. Naime, postoji legenda o gorskim vilama koje se, skrivene od ljudskih pogleda, kupaju u Jezeru sreće.
“Legenda kaže da vile nijesu voljele da ih ljudi posmatraju. Kako je ovo jezero bilo interesatno zbog priča, ljudi su dolazili, misleći da mogu da gledaju vile kako se kupaju. Jednom se to baš i desilo i tako su te vile zaronile da pobjegnu od ljudi i nijesu izašle. Bile su priče i da treba da se baci novac za sreću. Ne treba vjerovati u to. Treba vjerovati u ovu ljepotu koju je bog stvorio za čovjeka”, navodi Enes.
Hridsko jezero sa punim pravom nosi epitet rezervoara prirode nacionalnog parka.
“Ovo je stanište mrkog medvjeda. U ovoj okolini, na dvije lokacije, su identifikovani primjerci mrkog medvjeda. Hridski krš je stanište divokoze. Ima dosta srna, zečeva. Čekamo risa, radimo monitoring. Još uvijek ga nema na ovim prostorima. Triton je, što se tiče jezera, naizraženiji. Zatim salamander, žabe…”, priča Enes.
Nije bilo lako sačuvati jezero.
“Zadnjih dana je sve posvećenije, a u toj rulji ljudi uvijek ima nesavjesnih pojedinaca, koji ostavljaju i odlažu smeće”, ističe Enes, čemu je svjedočila i novinarka CdM-a.
Gdje ima divljači, ima i krivolova. A da li je to pravilo i ovdje, otkriva Enes za CdM
“Još gore je novo pravilo da više nema lova i lovaca, nego samo krivolova i krivolovaca. Savjesni i odgovorni lovci nikad na terenu neće raditi ono što danas rade krivolovci. Mislim da se nadležne institucije i mi kao društvo nijesmo pozabavili na najbolji način i nemamo neke kaznene mjere koje bi sprečavale krivolov. Dešavalo se i u parku da uhvatimo krivolovce. Međutim, dok to dođe do konačne presude i suda, to se obezvrijedi. Za sad nijesmo mnogo jaki da se odupremo krivolovu. Nadam se da ćemo biti u narednom periodu”, navodi Drešković.
Mišljenja je da je čovjek najveća opasnost po NP Prokletije.
“Zato što ne radimo dovoljno na zaštiti prirode koju nam je bog dao. Ne radimo dovoljno ni na unapređenju, promociji, prezentaciji i samim tim ne stvaramo neke benefite da bi mogli da ulažemo u neke značajnije projekte, koji bi bili usko vezani za zaštitu prirode. Tako je priroda ostavljena sama sebi, što je u neku ruku i dobro, ali je čovjek mora kultivisati, čuvati”, ističe Drešković.
Nacionalni park Prokletije je iz godine u godinu sve posjećeniji i interesatnijiji turistima, ali nažalost onima sa strane više nego nama iz Crne Gore.
“Nacionalni park još uvijek nije istražen po pitanju prirodnih bogatstava i čitavog potencijala koji posjeduje. Nije da sam pristrasan, ali na takvo malom prostoru ovoliko prirodnih bogastva nema ni u Evropi”, ističe Drešković.
I mi smo saglasni sa Enesom. Ni manje zemlje, ni veće ljepote -to je Crna Gora.
S.Đukanović
