Čardak ni na nebu ni na zemlji. Ali samo u bajci. Ovaj crnogorski vjekovima ponosno opstaje. Gord, arhaičan, stamen. To je Kula Redžepagića u Plavu, najstariji stambeno odbrambeni objekat na ovim prostorima, pa i šire.
Najznačajniji kulturno istorijski spomenik, koji stoji i na grbu opštine, CdM je imao priliku da posjeti zahvaljujući Centru za zaštitu i proučavanje ptica, a sve sa ciljem predstavljanja turističkih potencijala Prokletija i ove opštine. A Kula Redžepagića je ono što neizostavno morate posjetiti kad dođete u ovaj grad.
Potomak Šućo Redžepagić, koji je i kustos muzeja, u kuli je rođen, i u njoj je živio 24 godine, do 1978.godine.
“Pošto je bilo nevrijeme, šindra je bila krov, otkriveno je, prokišnjavalo, nijesmo mogli tu da stanujemo, pa smo izašli, napravili kuću. Poslije se država pojavila, uzela kulu, nijesu nam dali da je rušimo, ni da vršimo rekonstrukciju”, priča Šućo.
Kula je pretvorena u muzej sa velikim brojem antikviteta, i zakonom je zaštićena. Naime, Muzejski zavod sa Cetinja, u saradnji sa Centrom za kulturu iz Plava, obavio je restauraciju ovog objekta 1981.-1982. godine, koji je odlukom Skupštine opštine određen da bude Muzej grada Plava.
Potomak Redžepagića kaže da ih je država, kada je kula prešla u njihovo vlasništvo, isplatila, ali ne dovoljno.
“Da smo kamen prodali ili zemljište, bolje bi prošli”, navodi Šućo Redžepagić.
Nema tačnih podataka kada je kula građena.
“Prema nekim izvorima u XV vijeku. Ima nekih saznanja da je nešto i ranije. Prvobitno je bio samo kameni dio i bila je pokrivena ravno kamenim pločama. Čardak, odnosno drveni dio, građen je u XVII vijeku. Zidovi su debeli 1,2 metra, a kako idu u visinu sužavaju se u cilju stabilnosti kule”, navodi Redžepagić.
Prvi sprat je služio samo za domaćinovog konja, kao i za odbranu, zbog čega postoje i puškarnice.
“Ko sad što je auto na dobroj cijeni, tako je dobar konj bio na cijeni”, priča Šućo.
Na čardaku postoje dvije sobe, kuhinja i ostava.
“Ali nažalost nije sve kako je bilo. Kula je doživjela neke promjene. Na čardaku su postojali hamami za kupanje, kao što su tuš kabine sada. Postojalo je ognjište, gdje se kuvalo, hrana spremala”, navodi kustos.
Plav je 60-ih godina bio posjećeniji nego Budva. Imao je i noćni bar kad ga niko u Crnoj Gori nije imao.
“Plav je trebalo da bude regionalni grad muzej. Otac je nešto poklonio cetinjskom muzeju. Ali je to otišlo bez ikakvih pismenih dokaza, i gdje je završilo bog zna. Ne zna da li se to i dalje nalazi u muzeju”, navodi Šućo Redžepagić.
Kula je godinama vrlo posjećena.
“Ima posjetilaca i iz Kanade, Japana, Australije, Novog Zelanda, Evrope, ex-Jugoslavije”, navodi Šućo.
A sve što nije moglo da stane u Kulu, Šućo Redžepagić je smjestio u svoju kuću, koja se nalazi u blizini muzeja.
“Satova ima i iz vremena Osmanlija. Ja sam veliki kolekcionar. Imam jedno 2.000 eksponata. Imam 200 satova, što zidnih, džepnih, ručnih. Za svačiju dušu ima nešto”, priča Šućo.
Koliko blago Crna Gora posjeduje, govori i činjenica da se o arhitekturi ove građevine i njenoj specifičnosti uči i na univerzitetima širom svijeta.
Kule su nemjerljivo arhitektonsko blago ovog kraja i svjedok Osmanske vladavine. Zato ih treba obnoviti i sačuvati.
S.Đukanović
A kula Redzepagica je Crnogorska tradicija? Ne vidjeh mu gusle nidje.
Crnogorska, naravno. Kula iz vremena Osmanskog carstva. Što je problem, “Crnogorac” Bogdane?
Sad ce to braticka pozlatit i zbrinut..ministarka kulture ali samo serpske hahaha
Sve sama crnogorska tradicija i kultura
U čemu je problem ?
Problem? Što se ta kultura 400 godina trudila da nema crnogorske kulture.
Bosnjacka kultura i tradicija u Crnoj Gori,koju volimo,dozivljavamo svojom i za koju smo spremni zivot dati (Crnu Goru).
Reprezentativan primjer crnogorske raznolikosti i kulturno-istorijskog blaga!Za poštovanje,svaka čast.
Zaista prelijepo ali da li država dovoljno brine o ovom i ovakvim stvarima,suvišno je i odg