Grad na Tari se s pijetetom sjeća Veljka Vlahovića

U Zavičajnom muzeju, u subotu veče otvorena je izložba fotografija “Sjećanje na Veljka Vlahovića, narodnog heroja” koju je otvorila kustos ovog muzeja i autorka izložbe Draginja Kujović.

Izložba je organizovana povodom 45 godina od smrti Veljka Vlahovića, a koncipirana je na osnovu fotografija koje su bile izložene u Spomen Domu ZAVNO-a, a povodom sedmih susreta „Dani Veljka Vlahovića” organizovanih u Kolašinu 1989. godine, koju je priredio poznati fotograf Petar Radojević.

Izložene su i porodične fotografije koje su sabrane u fondu Istorijske zbirke Zavičajnog muzeja na kojima su pradjed, djed, otac, stric, majka, braća i sestra, kao i album fotografija koji je uradio zagrebački „Vjesnik” o posjeti Veljka Vlahovića rodnom rovačkom selu Trmanje 1971. godine. Zatim fotografije iz Španskog građanskog rata, zanimljiva Veljkova dokumenta kao i govori i besjede koje su njemu posvećene.

Kujović je, između ostalog, istakla da je na taj dan prije 45 godina u Kantonalnoj bolnici u Ženevi preminuo Veljko Vlahović, te da se kroz izložbu evociraju uspomene na život i djela revolicionara, marksiste, španskog borca, narodnog heroja, Rovčanina, Crnogorca i Jugoslovena koji je završen u 61. godini.

“Kolašin je bio i biće grad koji se sa pijetetom sjeća Veljka Milinkovog Vlahovića”, kazala je ona, dok je izložbu otvorio predsjednik opštine Milosav Bato Bulatović.

Milija Šćepanović, koji je bio član Jugoslovenskog koordinacionog odbora za obilježavanje lika i djela Veljka Valhovića, između ostalog je kazao da se ljudske veličine kakav je bio Veljko ne smiju i ne mogu zaboravljati, ni od savremenika, niti od budućih generacija.

Podsjetio je da potiče iz ugledne rovačke porodice čiji je otac Milinko bio komandant Crnogorske vojske i komandant Rovačkog bataljona u bitci na Mojkovcu, dok su dva brata, Dušan i Branko, poginuli u II svjetskom ratu kao partizanski borci i komunisti.

“Veljko je mnogo volio Rovca i Crnu Goru. Posvetio joj je one najljepše stihove kada kaže „Crna Gora je i morska pjena i sniježna prašina, igra kamenih litica i sunovrat potoka, groot bitaka i pijanstvo ratova”. I onaj čuveni zaključak „nositi neprekidno u sebi Crnu Gori, znači i dar i prokletstvo”. Često je znao da godišnje odmore provodi u Kolašinu, volio je ribolov na Biogradskom jezeru, družio se sa kolašinskim ribolovcima, lovočuvarima, konobarima. Bio je čovjek iz naroda, okupljao je kolašinsko rukovodstvo i sa njima pravio dogovore. Nakon njegove smrti, brojne institucije su dobile njegovo ime kao izraz poštovanja prema Veljku koji je govorio: „Lako je hodati po prošlosti, ali je hrabrost zaviriti u budućnost”. Ove Veljkove riječi danas posebno dobijaju na značaju, moramo ih sve više imati na umu i zaviriti u budućnost”, istakao je Šćepanović.

Predsjednik Bulatović je kazao da se sa protokom vremena sve više shvata koliko je Veljko Vlahović bio izuzetan čovjek.

“To su posebni ljudi čije djelo traje i nakon decenija i decenija nakon njihove smrti. Kako smo odrastali i sazrijevali, shvatali smo kako nas Veljko Vlahović prati i koliko nam je potreban, koliko nam i sada trebaju njegove riječi i misli. Bio je i fizički gorostas, ali i suptilna duša i čovjek izuzetnih literarnih sposobnosti koji je izuzetno poznavao našeg čovjeka i njegov život. Imamo ponos što je Veljko naš, ali i obavezu da čuvamo njegovu misao i pretvaramo je u djelo”, zaključio je Bulatović.