Junak mjeseca: Novljanin dao 90 litara krvi, ne pitajući za koga je

Zdravko je dao do sada 90 litara najdragocjenije tečnosti, odnosno 228 puta, a dobio je Plaketu Crvenog Krsta i Ministarstva zdravlja, ne samo u Crnoj Gori, već i u inostranstvu.

Junak našeg doba živi skromno, gordo i spreman je i danas da se sa svojih 68 godina odmah odazove na poziv za pomoć.

Dobrovoljni je davalac već 50 godina, a prvi put je dao krv 13. oktobra 1966. godine.

“Počeo sam da dajem krv sedam mjeseci prije punoljetstva. Sada je to staž od punih 50 godina. Svidjelo mi se od prvog puta. Da sam tada znao da ću živjeti i davati ovoliko puta krv, pisao bih neku knjigu, jer bilo je raznih situacija. Teško je sve zapamtiti. Mada imam i knjižice o davalaštvu. Tako sam u Bolnici Meljine 101 put dao krv, u Bolnici Risan 52 puta, u Bolnici Kotor 46 puta, u Željezari Nikšić 19 puta, u KC u Podgorici šest puta, u Dobruku u Libiji dva puta i kao vojnik u Zagrebu i Splitu po jedan put”, priča Bato.

“Samo onaj ko to uradi bar dva do tri puta godišnje može se računati da je dobrovoljni davalac. Dobrovoljni davalac krvi nije ni onaj koji pita-za koga je. Nema za koga je. Svačiji život je vrijedan. Ja sam davao krv za Vijetnam, u Libiji, svugdje gdje me ko pitao i gdje je bilo potrebno. Dešavalo se da sam na primjer danas dao u Meljinama, a sjutra me neko pita da dam u Bolnici Kotor. Odmah uzimam drugu knjižicu i idem za Kotor. Toliko mi se puta dogodilo da u dva dana dam dva puta krv”,  prisjeća se Zdravko.

Kada bi sabrao količinu date spasonosne tečnosti, bilo bi to 90 litara krvi, 0+ grupe. Nikada nije tražio ni uzimao ponuđeni novac.

“Dinar nijesam uzeo nikada ni od koga. Radio sam kod Vojske 33 godine u Kumboru. Bio sam na radu u inostranstvu, u Libiji, Holandiji, Francuskoj, Rusiji. Prije nego što sam otišao za Libiju dao sam krv u Meljinama, a onda sam za pola godine provedenih u Libiji dva puta dao krv naveče, sa vodičem, da ne bih sjutra odsutvovao sa posla. Doktor se u tamošnjoj Bolnici čudio što sam došao da dam krv, a to niko od mene nije tražio. Kazao je da to plaćaju 350 dolara, ali ja nisam htio da uzmem novac. Drugi put, u jek rata u Libiji, prije povratka kući, otišao sam u Dom zdravlja i dao krv”, priča ovaj plameniti Novljanin.

Sijeraković danas radi na jednom turističkom brodu u Kotoru, gdje su ga prihvatili kao člana porodice. Zdravlje ga služi, zato neće odustati ni od dobrovoljnog davalaštva.

“Kontrole su pokazale da sve funkcioniše dosta dobro. Kad ne bude funkcionisalo ja ću isto morati da dajem krv, pa makar prosipao. Nema druge, jer postao sam ovisan”, priznaje Zdravko i poručuje da je spreman krv da još mnogo puta, jer zna da je neko uvijek u nevolji.

U Crnoj Gori se u prošloj godini 21.422 građana prijavilo da dobrovoljno da krv, a prikupljeno je ukupno 17.433 jedinica, čime je ostvaren nivo davalaštva od 2,81 odsto.

Evropski prosjek broja davanja  se kreće od četiri do pet odsto.