Kad izostane pomoć mnogi se vraćaju igli

Narkomanija je težak problem koji nije moguće riješiti bez širokog odgovora društva, porodice, institucija i nevladinog sektora. To je nepodijeljeni stav onih koji, u okviru svojih napora i rada, nastoje da pomognu zavisnicima da se nose ili prevaziđu život u paklu narkotika.

Bez obzira na različiti pristup, odnosno da li se akcenat stavlja na primjenu programa smanjenja štete, odnosno takozvanu zamjensku terapiju kao prvi korak, ili se naglašava potpuna apstinencija kao ključ u rješavanju problema, zvanične brojke su neumoljive. I to nažalost ne obuhvataju sve koji su u problemu.

Samo u Podgorici, prema podacima Instituta za javno zdravlje iz 2012. godine, živi između 900 i 1.200 osoba koje injektiraju droge.

“Nevladina organizacija Juventas, u okviru programa smanjenja štete, kao strategije usmjerene na ograničavanje zdravstvenih, socijalnih i sanitarnih rizika, pruža usluge za samo 30 odsto od tog procijenjenog broja, tako da ove cifre mogu biti i znatno više od navedenih”, kazala je za Pobjedu Tijana Žegura.

Program smanjenja štete je prvi korak u tretmanu teške zavisnosti, a cilj je prevencija i umanjenje posljedica kod korisnika od kojih se realno ne može očekivati da prestanu sa upotrebom droge u skorijoj budućnosti.

“I prošle godine smo puno radili na upućivanju naših klijenata i klijentkinja na servise zdravstvene i socijalne zaštite, pa je trećina ukupnog broja uključena u sistem javnog zdravlja na prvom mjestu. Trend se nastavlja i ove godine, kada je najveći broj njih bio upućen na centre za liječenje poput Metadonskog supstitucionog programa pri Domu zdravlja Podgorica, ili supstitucijskog liječenja buprenorfinom pri Klinici za mentalna oboljenja Kliničkog centra Crne Gore”, ističe Žegura.

Kako kaže, osjetna je promjena stava najbližih srodnika, koji su se decenijama unazad većinom skrivali od problema i trudili se da se ne sazna van porodice.

“Međutim, i danas se porodice prilično kasno javljaju za pomoć, u trenucima kada se radi o višegodišnjoj ili čak višedecenijskoj zavisnosti i kada se ta osoba ne može uputiti na postojeće servise liječenja, već mahom na servise smanjenja štete, gdje pripada i supstituciono liječenje metadonom i buprenorfinom. Zanimljiv slučaj na kojem smo ove godine radili je primjer momka u srednjim dvadesetim koji je došao uz pratnju porodice, a sa kombinovanom zavisnošću od droge, alkohola i kocke. Nakon odrađenih savjetovanja i izrade individualnog plana tretmana, te upućivanja na niz servisa u vladinom i nevladinom sektoru, uspio je da postigne apstinenciju i održava je već tri mjeseca uz podršku organizacije Anonimnih narkomana Crne Gore”, navodi Žegura.

Kako ističe, i pored pozitivnih promjena odnosa Ministarstva zdravlja prema bolestima zavisnosti, vakuum koji je nastao od maja do jula u primjeni zamjenske terapije pokazuje da se u Crnoj Gori mora mnogo ozbiljnije i dublje posvetiti liječenju bolesti zavisnosti.

“Tokom navedena tri mjeseca imali smo situaciju da ni jedan psihijatar/ica Doma zdravlja Podgorica nije želio da propisuje buprenorfinsku terapiju pacijentima kojima su već izdati izvještaji specijalista sa tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite. Ista situacija je bila i u Klinici za mentalno zdravlje Kliničkog centra Crne Gore, gdje je samo jedna psihijatrica propisivala ovu terapiju. Poslije dugotrajnih pregovora sa ovim institucijama i Ministartsvom zdravlja, do konačnog rješenja ovih problema je došlo tek krajem jula”, kaže Žegura.

Upravo u periodu kada je došlo do promjena u režimu izdavanja lijeka buprenorfin, a potom i objavljivanja listi čekanja za liječenje metadonom, servisima Juventasa prvi put obratilo se 29 osoba.

“Kada uporedimo broj novih klijenata iz februara koji je iznosio šest, marta pet ili aprila dva, došlo je do drastičnog povećanja u maju kada ih je bilo 16 ili 13 u junu”, kaže Žegura.

Dodaje da je zabrinjavajući prateći recipročan porast broja izdatih igala, koji je sa mjesečnog prosjeka od 1.500 porastao na 1.945 u maju i 2.566 u junu.

“Za mene koja već 15 godina radim na programu smanjenja štete, je zaista poražavajuća činjenica da makar i jedna osoba počne ponovo da uzima drogu putem igle i šprica, zbog toga što nije uspjela na vrijeme da obnovi ljekarski izvještaj. Pored toga, ovo sve ukazuje da u Podgorici i dalje postoji određen broj osoba pogođenih bolestima zavisnosti kojima još nije dostupno liječenje. Dodatan problem predstavlja i činjenica da se radi o mladoj i radno sposobnoj kategoriji našeg društva, jer je 4,5 odsto ukupnog broja naših klijenata mlađih od 20 godina, svaka peta osoba je mlađa od 25 godina, odnosno 36 odsto mlađih od 30 godina, a tačno dvije trećine ukupnog broja je mlađe od 35 godina”, navodi ona.

Jovan Bulajić, direktor NVO Preporod, koja je fokusirana na rehabilitaciju zavisnika i koja akcentuje apstinenciju kao početnu poziciju u oporavku, ističe da je ključni problem u realizaciji strategije u borbi protiv zavisnosti upravo nepovezanost i samostalno činjenje institucija i organizacija koje bi morale frontalno doprinositi u rješavanju problema.

“Ministarstva zdravlja, socijalnog staranja, prosvjete, sporta, za ljudska i manjinska prava, policije, pravde, Institut za javno zdravlje, Uprava carina, JU, NVO, mediji… Svi bi morali sjedjeti za jednim stolom. I nema intuicije, površnosti, sujeta, samoljublja i sličnih okolnosti koje odvajaju od rješenja. Uz podrazumijevan piramidalno postavljen sistem ingerencija i odgovornosti”, kaže Bulajić za Pobjedu.

On navodi da primjenu zamjenske terapije, kad se već pojavila, ne dovodi u pitanje.

“Ako bi, kako je i zamišljeno, bila primjenjivana na način da se od početne doze, kroz period od par sedmica, zavisnik/ca dovede do tzv. nule, i onda da se uđe u proces rehabilitacije, do konačnog i potpunog oporavka, to bi imalo smisla. Ali kao u ostatku svijeta, tako i u Crnoj Gori, ogroman je obim zloupotrebe i razvijenog crnog tržišta. Pitam se kako je moguće da se lijek, kojeg je moguće dobiti samo od ljekara, i uz njegov nadzor primijeniti, prodaje na crnom tržištu? I kada će neko zbog toga da snosi ozbiljnu krivičnu odgovornost? Ko nam svima može dati odgovor na pitanje koliko se ljudi izliječilo primjenom ove terapije”, kaže Bulajić.