To će biti i naredna dva mjeseca, koliko mora da provede van Evropske unije, kako bi stekla uslov da se tamo vrati, prenosi Radio Jadran.
“Ja sam se zapravo preselila u Sloveniju. U Herceg Novi sam došla iz Ljubljane, gdje sam se doselila prije godinu iz Sjedinjenih Američkih Država. Odluku o preseljenju donijela sam prije nekoliko godina, ali zvanično sam se preselila prošle godine”, započinje priču Tara.
Herceg Novi je prvi put posjetila neposredno prije preseljenja iz Ljubljane, kada je krenula u obilazak balkanskih zemalja koje nijesu članice EU, ali i koje nijesu predaleko od glavnog grada Slovenije. Vidjela je Srbiju i Bosnu, a od Crne Gore samo primorje, što joj je bilo dovoljno da odluči gdje će provesti tri mjeseca.
Klima je presudila u odabiru privremenog boravka, ali i velikodušnost i gostoprimostvo Novljana, kao i opšti utisak o gradu van turističke sezone.
“Sviđa mi se to što je u gradu dosta lokalnog stanovništva i što sve funkcioniše iako nije turstička sezona, za razliku od nekih drugih turističkih gradova i destinacija koje sam posjetila, a koji su zimi potpuno pusti”, objašnjava Tara.
Ono što je primijetila, ne toliko u Herceg Novom, koliko u nekim drugim gradovima u Crnoj Gori, jeste veliki broj napuštenih građevina, od kojih su joj neke i dalje jako privlačne i lijepe, pa se pita zašto nešto ne učinimo sa njima.
Obišla je jedan dio Crne Gore, ali više je upoznala primorje nego sjever. Uočila je da neki gradovi zimi izgledaju napušteno, mada ne i Herceg Novi, zbog čega je, između ostalog i odlučila da ostane.
“Kada je riječ o manama vaše zemlje, ono što mi je prvo zasmetalo, s obzirom da ste zemlja u kojoj je turizam grana privrede koja je u povoju, jeste nedostatak informacija o trenutnim događajima na engleskom jeziku. Očekivala bih da budem u mogućnosti da saznam šta se dešava, posebno u mjestima poput Herceg Novog ili na primjer Perasta, odnosno gradova koji privlače turiste. Ali i dalje nisam u mogućnosti da dobijem najsvježije informacije”, žali se Tara.
Sa tim problemom se suočila u prvoj posjeti Novom, za vrijeme Praznika mimoze.
Kako je kazala, nije mogla da se snađe i da sazna kad, šta i gdje se održava. Sa druge strane, sviđa joj se naša obala, plaže, male prodavnice po gradu, koje vode lokalni vlasnici.
“Iako su male, ono što mi je interesantno je da i dalje tu mogu kupiti sve što mi je potrebno, od ribe i morske hrane, mesa, do voća i povrća. Ono što mi je posebno drago jeste da ljudi ovdje i dalje gaje voće i povrće u baštama, pa čak i na javnim površinama. Predivno je vidjeti na Šetalištu svo to drveće smokava i citrusa, kao i sve te vrste primorskog drveća”, navodi Tara.
Upečatljiv joj je “miris Herceg Novog u ovom periodu, miris procvalih narandži koji ispunjava noćni vazduh”, a posjetila je nekoliko restorana u Novom i probala razna domaća jela.
Kako kaže, hrana joj je neočekivano ukusna i prilično slana.
“Mislila sam da mi u Kini stavljamo mnogo soli u hranu, ali ovdje sam shvatila da to nije tačno. Iako je slana, hrana vam je prilično ukusna, ali ne i previše začinjena, samo slana. Zapamtila sam da uvijek naglasim da mi donesu upola manje slano jelo”, kaže Tara kroz smijeh.
zamisli kako je tek nama kad podjemo u aziju I susretnemo se sa vasim hijeroglifima
Prijatelju ne trazi ona da pise na kineskom,vec na engleskom,koji je prihvacen kao svjetski jezik.
Odma refleksna kontra…blago nama sa takvim razmisljanjem,zato smo tu i dje smo…
Iako engleski jest danas svjetski jezik broj jedan, nije baš pametno tretirat ga ravnopravno s jezikom zemlje. Potrebno je informisat turiste, ali putem zasebnijeh brošura i letaka koje turisti i znatiželjni mogu dobit na određene lokacije turističke organizacije, a ne sve živo izpisivat dvojezično ili čak izključivo engleski. Naježim se svaki put kad sretem arogantnoga (uglavnome) Amerikanca, koji se čudi… Više »
Pa niko nije ni rekao da sve treba prevest na engleski druze,nit ja gore pomenuta kineskinja.
Dakle potrebno je samo osnovno – da se turista moze snac kad dodje. To je osnovna kultura domacina (koji se bavi turizmom) da prozboris makar dvije na stranom jeziku koji vecina gradjana planete zemlje razumije. E blago nama kad se za ovo minusi dobijaju…irvasi.
Gledah jednom na neku televiziju jedan “eksperimenat” đe se dvojica “našijenaca” nadmeću ko će prije stić do željezničke stanice u neki strani grad, Vankuver ili tako nešto. Obojica idu pješke i pitaju prolaznike kojijem putem da se zapute. Razlika je u tome što jedan koristi engleski, a drugi izključivo “naški”. Rezultat je bio – neriješen. Znanje stranoga jezika stvar je… Više »
Slazem se posebno sa poslednje napisanim, ljubaznost nam je na nivou srednjeg vijeka. Meni je engleski vazda dobro isao,od osnovne pa do sad kada mi posao zahtjeva srednje-visoki nivo. Ali nikad ga nisam previse volio, ima mnogo ljepsih i kompleksnijih jezika, engleski je popularan zato sto je lagan i zato sto je nametnut u neku ruku…