Ko je vlasnik Filermose, ruke Svetog Jovana i čestice Svetog krsta? Mitropolija nije daleko od suda

Vlasnici tri hrišćanske svetinje koje se čuvaju na Cetinju, i to Filermosa, čestica Svetog krsta i desna ruka Jovana Krstitelja nijesu ni država Crna Gora, niti je to hrišćanski svijet, već Mitropolija crnogorsko primorska, kaže u intervjuu za CdM protojerej-stavrofor Velibor Džomić, i koordinator Pravnog savjeta MPC. On naglašava da „uporno izbjegava da se kaže da su to crkvene svetinje”, a na pitanje da li iko ima papire kojim bi mogao da dokaže vlasništvo, Džomić kaže da MPC nije daleko od toga da i to pitanje otvori na sudu. Ipak, on naglašava da u duhovnom, kulturološkom i društvenom smislu tim svetinjama može da pristupi svako i da se, u tom pogledu, Crna Gora ne može ignorisati.

Džomić u isto vrijeme smatra da je „trapav“ pokušaj države Crne Gore da svijetu stavi do znanja da se ove svjetski značajne relikvije čuvaju baš u crnogorskoj prijestonici, jer i dalje ima i našeg naroda, a ne samo stranaca, koji se prijatno šokiraju kada saznaju tu činjenicu.

Što se tiče vrijednosti npr. Filermose koja je sedamdesetih godina bila procijenjena na deset jednogodišnjih budžeta Crne Gore, Džomić kaže da se kroz dolare i eure prema svetinji može odnositi samo „neko ko blage veze nema ni sa Bogom ni sa sobom“. Ipak, činjenica je da je posrijedi blago koje, kaže Džomić, nikad niko nije pokušao da ukrade, tvrdi Džomić.

On je našem portalu potvrdio da Filermosi fale dva krupna draga kamena – rubin i safir. Dodaje da nije kasno da se otvori istraga i sazna kako su nestali i kod koga su završili.

CdM: Čestica Časnog krsta i ruka Jovana Krstitelja čuvaju se u Cetinjskom manastiru, dok je Filermosa u Narodnom muzeju Crne Gore. Da li mislite da su građani Crne Gore svjesni značaja ovih relikvija? Koje su relikvije u hrišćanstvu značajnije od ove tri, i da li biste za čitaoce CdM-a ukratno mogli da pojasnite njihov put do Crne Gore?

Džomić: Vjerujem da danas nema građanina Crne Gore koji ne zna da se ove tri velike crkvene svetinje nalaze u Crnoj Gori. Takođe, većina od te ogromne većine zna da su svetinje, prvi put u njihovoj mnogovjekovnoj istoriji, razdvojene. Mnogi znaju da je riječ o velikim svetinjma Crkve i to saznanje se širi iz dana u dan. Doprinos tome jeste i ovaj razgovor za koji ste iskazali interesovanje. U Crkvi se ne mjere svetinje niti ima mjere za manje ili veće svetinje, jer su svetinje – svetinje. Svetinje su Božije svetinje. Svaka na svoj čudesan i neopisiv način obasjava svetošću i obliva blagoslovom one koji im sa vjerom, nadom i ljubavlju pristupaju.

Posebno ukazujem da se veoma često upotrebljava ili, preciznije, zloupotrebljava pojam hrišćanstvo, pa i kada su ove tri svetinje u Crnoj Gori u pitanju. Nesporno, pojam “hrišćanin” jeste veoma drevan i značajan. Iz tog pojma je nastao i pojam “hrišćanstvo”, ali ni hrišćana ni hrišćanstva nema bez Crkve Hristove i njenog svetotajinskog života. Jedino se u Crkvi duhovno rađaju hriščani, jer Hristova riječ nije ideologija ili neka od varijacija na tu temu. Meni kao svešteniku nije sporno kada se upotrebljava termin “hrišćanstvo”, ali stičem utisak da se taj pojam u sekularizovanom svijetu tendenciozno upotrebljava kako bi se hrišćanstvo odvojilo od Crkve Hristove i kako bi se prikazalo kao jedno od stotina ili hiljada religioznih učenja. Kao da hoće da kažu – hrišćanstvo je jedno, a Crkva Hristova je drugo!?! To nije ni dobar ni tačan pristup.

Čini mi se da se isto radi kada su u pitanju čestica Časnog Krsta, desnica Svetog Jovana Krstitelja i ikona Bogorodice Filermske. Uporno se izbjegava da se kaže da su to crkvene svetinje. One su nastale u Crkvi, vjekovima čuvane u Crkvi, pripadaju Crkvi, ali je danas jedna od njih, prvi put u istoriji, odvojena. Ta duhovna veza je narušena i bojim se da nema blagoslova Božijeg u toj čitavoj priči dok se one ne objedine i saborno vrate u bogoslužbeni i molitveni život.

Filermosa je, a to sa velikom tugom i žaljenjem moram da kažem, utamničena u Narodnom muzeju uz dužno poštovanje koje imam prema Narodnom muzeju kao jednoj ustanovi kulture. Projekat tzv. Plave kapele je, moram i to da kažem, propao, iako je gromopucateljno najavljivan i kao “istorijski” i kao finansijski profitabilan. Nije se primakao ni prvoj ni drugoj odrednici. I danas niko ne poziva na odgovornost kreatore tog projekta. Čitam ovih dana šta su sve u to vrijeme izjavljivali po novinama i kako su vrlo brzo demantovani.

Nemam ovdje mnogo prostora da govorim o putu te tri crkvene svetinje do Crne Gore. Neko je nedavno nacrtao jednu kartu njihovog putešestvija od Malte, preko Krita, carske Rusije do Kraljevine Jugoslavije i Crne Gore. Svetinje je u Crnu Goru 1941. godine donio kralj Petar II Karađorđević i poklonio ih Mitropoliji Crnogorsko-Primorskoj u Manastiru Ostrogu. Primio ih je iguman ostroški Leontije (Mitrović) u prisustvu Patrijarha srpskog Gavrila (Dožića). Čuvane su u Ostrogu sve do 1952. godine kada su izuzete u jednom krivičnom postupku. U depou Sekretarijata unutrašnjih poslova su držane do 1978. godine kada su čestica Časnog Krsta i desnica Svetog Jovana vraćene Mitropoliji, a ikona Bogorodice Filermose je privremeno, tako je navedeno u aktu, povjerena Narodnom muzeju.

CdM: Da li smatrate da je Crna Gora uradila bilo što da svijetu glasno kaže da se te relikvije čuvaju u našoj zemlji? Često se dešava da stranci, a ne samo građani Crne Gore, budu prijatno šokirani kada im to neko ispriča.

Džomić: Mislim da Crna Gora u tom pogledu, a kad kažem Crna Gora u ovom slučaju onda mislim na nadležne državne organe, nije uradila dovoljno u tom pogledu. To, po mom mišljenju, i nije najveći problem. Veći je problem što, kako vidim ne samo ja nego i mnogi drugi koji su posjećivali svetilišta i svetinje širom svijeta, i ono što je urađeno u tom pogledu nije urađeno kako treba ili je, da budem precizan, trapavo urađeno. Mnogi su, upravo zbog odsustva elementarnih znanja i o Crkvi i o svetinjama, tom pitanju pristupali kroz brojeve dolara ili evra, a ne kroz metafizički, duhovni značaj tih svetinja za vjerujuće hrišćane širom svijeta. Znam mnoge iz ozbiljnog svijeta koji su se sablažanjavali kad su odredjeni zvaničnici odavde isključivo govorili o finansijskim efektima tzv. “valorizacije Filermose”!?!

CdM: Da li je tačno da na Filermosi fale dva krupna draga kamena – rubin i safir. Da li je ikad iko uradio bilo šta po tom pitanju? Zna li se, otprilike, kad je ikona oskrnavljena?

Džomić: Tačno je da nedostaju ti ukrasi sa Bogorodice. Postoje snimci iz 1952. godine, kada je ikona bila u Ostrogu, sa kojih se vidi da su svi ukrasi na svom mjestu, a postoje i oni sa primopredaje 1978. godine sa kojih se vidi da dva nedostaju. Ukratko, ikona je ne samo poharana i opljačkana nego je i oskrnavljena od onih koji su imali zadatak da je čuvaju. Čulo se, a to u Crnoj Gori nije teško, da je jedan ukras završio na brošu supruge jednog funkcionera. Na žalost, Tužilaštvo u tom pogledu ništa nije učinilo, a imalo je i pravnog osnova i dovoljno informacija iz sredstava javnog informisanja. Mislim da nije kasno da Državno tužilaštvo formira predmet i otvori istragu o tome. Materijala ima i biće im dostupan.

CdM: Svojevremeno se pominjalo da je Filermosa krajem sedamdesetih godina bila procijenjena na deset jednogodišnjih budžeta Crne Gore.

Džomić: I mi smo čuli za te “procjene vrijednosti” svetinje. I zapanjeni smo time. Mogu samo da kažem da se na takav način prema svetinji može odnositi samo neko ko blage veze nema ni sa Bogom ni sa sobom. Svaki budžet se potroši, a svetinje se ne troše i ne mjere na berzama i kantarima nego one obnavljaju i krijepe i ljude, i narode, i blagosiljaju i duhovno čuvaju zemlje i gradove u kojim se nalaze.

CdM: Da li čestica Časnog krsta i ruka Jovana Krstitelja imaju primjerenu zaštitu? Ko čuva i kako te relikvije? Da li se ikad desio pokušaj pljačke, ili se stvarno nikad niko nije “drznuo” da opljačka manastir?

Džomić: Dvije svetinje se čuvaju u Cetinjskom manastiru i ne samo da imaju primjerenu zaštitu nego su u žiži bogoslužbenog života Crkve, a to znači u svom izvornom, primjernom i primjerenom ambijentu. Nije, koliko mi je poznato, nikad niko pokušao da ih opljačka, ali vidimo da je Filermosa opljačkana tamo gdje je morala da bude čuvana. Naprotiv, svetinjama se u Cetinjskom manastiru pristupa od strane vjernika sa dužnim poštovanjem. Ali, znajući da živimo u svijetu u kome su ljudi podložni svakom iskušenju svetinje su adekvatno obezbijedjene.

CdM: Da li Mitropolija Crnogorsko-Primorska sebe smatra vlasnikom ovih relikvija, ili mislite da one pripadaju državi Crnoj Gori. Jasno je da svi hrišćani polažu, uslovno rečeno, pravo na njih, ali u čijem su suštinskom posjedu one? Da li neko ima “papir“ kojim bi mogao dokazati vlasništvo?

Džomić: Mitropolija Crnogorsko-Primorska je danas jedini, nesporni i zakoniti vlasnik sve tri svetinje. To što je nad jednom od njih, konkretno nad ikonom Bogorodice učinjeno bezakonje ne može da opravda onoga koji je nezakonito drži. Duboko sam uvjeren i znam da pravo nikad ne može nastati iz neprava. Država ima svoju imovinu i to treba poštovati. Međutim, teško da iko razuman, a posebno iko ko poznaje državu i pravo, posebno tzv. sekularnu državu, može da traži svojinska prava svjetovne države nad svetinjama koje su utemeljene na vjeri i kroz Crkvu Hristovu. U duhovnom, kulturološkom i društvenom smislu tim svetinjama može da pristupi svako i u tom pogledu Crna Gora se ne može ignorisati. Ali, nesporna je činjenica da su svetinje od ondašenjeg kralja Petra kao zakonitog vlasnika i držaoca, na svetom i sveštenom mjestu – u Manastiru Ostrogu pored moštiju Svetog Vasilija Ostroškog – poklonjene i ostavljene Mitropoliji. I danas smo došli do toga da onaj koji je zakonito došao u posjed tih svetinja treba da pokazuje “papire” i dokazuje pravo svojine, a onaj koji je oduzeo bez akta i oskrnavio jednu od svetinja da bude smatran onim što nije, a nije vlasnik. Nije ni savjestan držalac. Ali, nismo daleko od toga da i to pitanje otvorimo na primjerenom mjestu, a to mjesto je sud.

Mislim da je pametnije i bolje za sve, prvenstveno za svetinje, ali i za državu, mitropoliju, društvo, poklonike da se otvori dijalog i nadje primjereno rješenje. Crna Gora mora sa osjećajem za svoju istoriju pristupiti ovom pitanju, a efekti, naravno pozitivni u svakom smislu, neće izostati.

CdM: Da li je tačno da planirate izgradnju saborne crkve na Cetinju u kom bi se ove relikvije čuvale?

Džomić: Mi to ne planiramo. To je davno prije nas isplanirano. Eno u Cetinjskom manastiru kamena temeljca za Sabornu Crkve Cetinja kao grada Presvete Bogorodice. To bi bilo dobro i primjereno rješenje za sve. Ova papazjanija sa pećinom u koju su namjerili da utamniče Filermosu ne samo da je anticivilizacijska i antibogorodična nego je i nezakonita i njeni akteri su duboko zabasali u zonu krivične odgovornosti. Na to smo nedavno ukazali nadležnima. I borićemo se da sačuvamo Filermosu od takvog skrnavljenja. Ko iole ima svijesti o duhovnosti, istoriji, kulturi, pravu, civilizaciji i Crnoj Gori ne može podržati ujamljivanje Bogorodice u pećinu, pa bila ona i cetinjska.