Svaki Podgoričanin sa sjetom se sjeća minulih vremena iz “titogradske ere” kada se, po predanjima mnogih, ljepše živjelo i više veselilo.
U ovim prazničnim danima kada smo svi zaokupljeni kupovinom poklona za naše najdraže obuzme nas nostalgija na nekadašnju Robnu kuću “Podgoričanka” u koju su mnogi rado išli, po tradiciji, sa roditeljima u nabavku.
U Robnoj kući nalazila se i čuvena statua od bakra koja je predstavljala Crnogorca i Crnogorku koji u narodnoj nošnji igraju čuveno crnogorsko oro.
I dan danas se na društvenim mrežama povede tema o zaštitnom znaku “Podgoričanke”,mada niko ne zna kako je ovaj simbol dospio baš tu.
“Cio život sam mislio da Crnogorac nema jednu nogu”, piše jedan od komentatora na društvenim mrežama.
Bakarna statua, koja oslikava svu gordost i ponos crnogorskog kola, mnogima budi sjećanje na odlaske u tadašnji tržni centar i vožnju pokretnim stepenicama koja je bila poseban doživljaj. Bilo da ste bili u društvu vršnjaka ili porodice, odlazak u Robnu kuću bio je događaj koji se ne propušta.
Ta čuvena zgrada napravljena je 1954. ili 1955. godine u tadašnjem Titogradu. Prvo se zvala “Nama”, a kasnije pod nazivom “Titograđanka”, pa “Podgoričanka”.
Od nekadašnjeg titogradskog zaštitnog znaka ostale su samo stare slike i poneka uspomena. Podgoričani se još u kafanama okupljaju prisjećajući se starih vremena, Kino kulture, hotela “Crna Gora”…
Niču bolji i savremeniji tržni centri sa možda ljepšim pokretnim stepenicama, ali, priznaćete, nijesu ni primaći onima iz Name.
A čuveni Crnogorac i Crnogorka zaslužuju da budu opet viđeni na nekom kultnom podgoričkom mjestu.
Aleksandra Saška Bošković
Pored robne kuce bio je Riblji pa je bio veliki supermarket preko puta,no ne htjedose vecina ni u riblji ni u supermarket no u ,,Dali,, i u,, Voli,,
Ekspres pa Riblji…
Koliko vidim na slikama To je bila robna kuća Beograd ili kako su ih u svim gradovima đe su bile zvali Beograđankama. I nema veze povjerovao bi ja da su je Podgoričani zvali Titograđanka pa Podgoričanka da makar jednom u tekstu “novinar” napisa kako se pomenuta robna kuća stvarno zvala. Nije nikakva sramota što se zvala Beograđanka da bi od… Više »
nikad niko ovu zgradu nije zvao podgoricanka, a jos manje titogradjanka.
Tako je. A ni Beogradjanka… Zvali smo je – robna kuca! Isli smo u robnu kucu i nalazili se kod robne kuce.
I ,,nama”.
To je sat na koji su ,podgoricani’ gledali da pozure da ne zakasne u Cafe Grand da sjede. Pored hotel Crna Gora prolazili ka da ga nema. Pa kad je srusen slikavali ga i kukali za njim, a ne znam jel iko od njih ikad usao tamo.
Tako je, podgorički džiberi nijesu se osjećali prijatno u hotelu a Granad je izmišljen zbog njih.
A koliko puta smo odustali jer nije bilo prazne stolice a kamoli stola?
A sjeca li se ko ulicnih satova-stubova sto su bili na ostrva ispred Poste i Vlade (2 sanduka)? Zna li ko dje nestadose?
‘pozajmljeno, znam 1/1 da ga neko ima kuci 🙂
Morali smo.
Podgorica je inace jedno ruglo kakvog nema… stranci nam se sprdaju kako izgleda grad, nit lici na glavni grad
Svjedok sam tog vremena i ni za čim posebno ne žalim. Grad je danas ljepsi, moderniji… negdje uporedo sa civilizacijom. Treba samo da su gradjani bogatiji, veseliji, ne pritisnuti velikim brojem teskih zadataka koje donosi zivot.
A ovo dvoje mogli bi naci mjesta na mnogo drugih objekata.
Prebacite ih u Deltu
Vidji sto joj je ispod
Da nijesi ti. Ne vidju dobro.
Sad neka stave bronzane luidja skrelju i nedzada dresevica, a okolo nekoliko staropodgoricana kako su se uhvatili za usi i igraju i abe se. Zalosno
O cemu ti??!!
Sta odmah “ubacas” politiku i nacije …
Vidi se da nijesi ni iz CG ni iz TG/PG.
Dodjoskinja …
Ko razumije znace.
Isti Horacije, nazdravlje Horaciju!
nema više nametanja, samo crnogorsko
Znaci bez Ruske salate i Svetskog stola
Svedskog
Ooooo svijetla prošlosti. Kakav smo mi narod naopak. Za 20 godina kad sruče Deltu svi će onda za njom da pate.
Srecno vrijeme.nazalost nikad vise
Ovo mi je kao djetetu tada djelovalo fascinantno, svakako upecatljiv detalj. Svaka cast ko god se sjetio ovoga…
Beogradjanka a ne Titogradjanka ili Podgoricanka.
Vaka,
Zvali smo je samo Robna kuca.
Ni Beogradjanka, ni Titogradjanka …
Zna se dje je Beogradjanka, je li.
Robne kuce Beograd jesu bile tako da kazem uzor i jeste bila svijetleca reklama Beograd, kako se vidi na fotosima, ali zvali smo je samo Robna (kuća).
Robna kuca Beograd-Beigradjanka pise na njoj, mi koji smo rasli u Titogradu smo je tako zvali. Kad upece 40 ‘c a mi u nju da se ladimo jer je bila jedini klimatizovani objekat u gradu. I strah da nas stepenice ne uvucu😊…😢
Da policija radi po prijavama sačuvano bi bilo sve pa i zaštitni znak
Ražnjo, dje vam je sad ovaj simbol?
Ražnjo 😂😂😂
Ja! Ja se sjecam!
Žalosno je prošetati glavnom ulicom pored trga i vidjeti oronulu i napuštenu robnu kuću(Beogradjanka-Podgoričanka) u kojoj smo kao djeca ulazili i na prizemlje uživali u izboru raznih najkvalitetnijih igračaka,pa se popnemo na sprat na kojem je sve bilo od motokultivatora do rošula…robna kuca kad se udje imala je i poseban prijatan miris koji ćemo vazda pamtit.Sad je čerupaju cigani nebi… Više »