Ljudi za koje treba glasati

Petar Špadijer

Izborni je dan u mom rodnom gradu. Negdje poslije ručka, između dva pljuska, istrčaću do biračkog mjesta, daću glas kome mislim da treba, u skladu sa svojim nazorima i preferencama.

Mada, naiskrenije žalim što ne mogu glas dati komšiji Daśi. Jer, komšija Daśa je jedini tu kad je pomoć neophodna, kad nema vremena za čekanje, kad se ne može naći predviđeni majstor. Komšija Daśa je tu kad se pokvari veš -mašina a gomile benkica čekaju na pranje, tu je kad se treba promijeniti kabl na novom šporetu, tu je kada se zaglave vrata, kada se istroši akumulator, kada se mijenjaju kočnice na biciklu.

Bio je i jutros tu, kada ne rade prodavnice i kada je nemoguće doći do vodoinstalatera, a kada je do đavola otišla česma adekvatnog kvaliteta kupovnoj moći nas nesreća iz prosvjete, i kad je voda šikljala po cijelom kupatilu.

I uvijek je tu bez gunđanja, bez odbijanja, bez zavlačenja i neispunjenih obećanja. Mi se, sa svoje strane, trudimo da ne zloupotrijebimo njegovu dobru volju i ne prerastemo u neskromne i nekorektne komšije, pa zavapimo za pomoć samo u slučaju krajnje nužde i potrebe za hitnom intervencijom.

Zato, moj najiskreniji glas za komšiju Daśi. Njemu politički ne znači, ali meni kao nekome kome je usluga urađena u pravo vrijeme strašno znači.

A (svi) vi na političkoj sceni, kad biste bili 10 odsto radni, vrijedni, korektni, učinjeni, iskreni i precizni kao komšija Daśa imali bismo ovdje, do prvog sljedećeg cvjetaja lipa, Švajcarsku.