Nema ljepšeg osjećaja nego stići kući

Kad sam kročio na crnogorsko tlo, nije me bilo srećnijeg! Ovako za Dnevne novine počinje priču Boško Maraš iz Kotora, koji se zbog brzog širenja korona virusa iz Omana nedavno vratio u Crnu Goru.

Boško, profesionalni kuvar, prije pet mjeseci je otputovao u Oman sa još troje crnogorskih državljana gdje je radio u Čedi hotelu. Iako je u Crnu Goru trebalo da krene krajem marta, situacija sa korona virusom je ubrzala povratak, koji nije bio nimalo lak.

“Zbog blizine Iranu, koji je veoma pogođen korona virusom, u Omanu su se brzo pojavili prvi slučajevi zaraze. Ipak, Oman je sa prvim slučajem uveo obavezni karantin za svakoga ko sleti na aerodrom. Odmah bi se vadila krv i mjerila temperatura, a onda ljudi sprovodili u izolaciju”, kaže Maraš.

Uslijedile su nove mjere, između ostalo, zatvaranje i hotela u Omanu.

“Dobili smo upozorenje da se zatvaraju aerodromi širom Evrope i da što prije moramo krenuti kući. Već sjutradan smo se uputili na aerodrom u Maskatu. Odatle je trebalo da letimo za Abu Dabi, a iz Abu Dabija u Beograd. Naravno, onda iz Beograda za Podgoricu. U Abu Dabi smo stigli, ali je onda uslijedio hladan tuš za nas iz Crne Gore”, priča Maraš.

Za Beograd su samo mogli državljani Srbije, a četvoro crnogorskih građana je ostalo na aerodromu.

“Skoro 24 sata smo bili na aerodromu. Stupili smo u kontakt sa ambasadom u Švajcarskoj koji su nam objasnili da pokušamo bilo kojim letom da se domognemo Evrope, odakle će koliko-toliko biti lakše da nam pomognu da dođemo u Crnu Goru. Ponudili su pomoć, ali morali smo nekako Evrope da se domognemo. Međutim, jedan za drugim iz sata u sat su otkazivani letovi za Kijev, Budimpeštu… i ponuđen nam je Cirih kao jedino rješenje, ali ne i najbolje. Za pola sata do leta uspjeli smo da se ukrcamo i da se nadamo da nas neće vratiti u Abu Dabi nego pustiti da se ukrcamo na let za Zagreb”, objašnjava on.

U Cirih su znali šta ih čeka jer boravišnu dozvolu nijesu imali.

“Nakon što su iskrcani putnici mi smo ostali u avionu. Dok smo čekali policiju, u avion nam je donijeta hrana i piće, kao i ćebad ukoliko budu potrebna. Policija je na početku odugovlačila. Minuti su nam bili kao vječnost. Na samu pomisao da bismo opet morali nazad u Abu Dabi jeza bi prošla kod mene. Naša višesatna i uporna objašnjavanja su na kraju urodila plodom. Nakon što se policija uvjerila da posljednjih mjeseci nijesmo boravili u Italiji, Španiji, Iranu i Kini, pustili su nas da se ukrcamo na let za Zagreb. Kuća je bila sve bliža”, nastavlja Boško.

U Zagreb su sletjeli, ali ih je i tamo zaustavila policija.

“Morali smo da objasnimo zašto baš preko Hrvatske idemo nazad. Od početka smo objasnili ističući i da nam je ambasada sugerisala da pokušamo da se snađemo sa letovima, ukoliko možemo, i da je put preko Hrvatske bio jedino rješenje. Srećom, niko od nas nije imao simptome korona virusa pa su nas pustili na let za Dubrovnik”, dodaje on.

U Dubrovniku su brzo završili procedure na aerodromu, ali je nastao novi problem kako doći do crnogorske granice.

“Samo nam je taksi bio ostao kao rješenje. Zajedno smo taksijem došli do granice, podijelili troškove, a onda pješke prešli granicu. Otac me je čekao sa druge strane. Nikad mi Crna Gora nije izgledala ljepše. Kad sam kročio na našu teritoriju nije me bilo srećnijeg. Poštujem sve, ali nema ljepšeg osjećaja nego doći kući. Ne žalim ni za ova dva izgubljena dana po aerodromima”, objasnio je Maraš.

Ulaskom u Crnu Goru obratio se Institutu za javno zdravlje i trenutno je zajedno sa ocem u samoizolaciji.

“Nemam simptome, ali poštujemo odluku i ne izlazimo. Nadam se da će ovo sve brzo proći i da će mi putovanje od Omana do Crne Gore biti jedna, koliko toliko, lijepa uspomena”, završio je Maraš.

U UAE zbog turizma ne objavljuju loše vijesti

Dvadeset sedmogodišnja Baranka Nina Đokvučić, koja trenutno radi u Dubaiju, kaže da su i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kako se broj oboljelih svakim danom povećavao, preduzeli određene mjere.

“Ovdje se ljudi ponašaju kao da se ništa ne dešava. Vlasti su prvo zatvorile škole i vrtiće, zatim igraonice, bioskope, teretane, bazene… U tržnim centrima su uveli skraćeno radno vrijeme. Plaže su bile pune, ljudi su se ponašali kao da su na nekom odmoru, restorani takođe puni. Zato od danas zatvaraju sve tržne centre, restorane, plaže neće biti dostupne, takoreći uvodi se policijski čas. Ljudi će moći da odu samo do prodavnice i to je to. Što se toga tiče nema nestašice, ljudi kupuju umjereno, a i prodavnice su dobro snabdjevene. Neki ljudi i dalje šetaju, ne shvatajući ozbiljnost situacije, čak i sa malom djecom. Još jedna stvar je što ovdje nikad ne objavljuju loše vijesti u javnosti, zbog turizma”, navela je Nina za Dnevne novine.