Nije lako biti zdrav u nezdravim uslovima

Nužno brz tempo života, a i kako građani navode, nemaština kao posljedica nezaposlenosti, teret su pojedincu, koji često svjesno ili nesvjesno izbjegava suočavanja sa nagomilanim problemima, što naposlijetku dovodi do ugroženog mentalnog zdravlja.

Ne tako rijetko, nastupi faza mentalnog poremećaja, u težem ili lakšem vidu, a iz Instituta za javno zdravlje upozoravaju da će depresivni poremećaj do 2020. godine postati drugi po veličini svjetski zdravstveni problem. Neuropsihijatar Borislav Mitrić navodi da je očigledno da postoji porast ljudi sa mentalnim poremećajima, od blage do teške depresije, pišu Dnevne novine.

“Kako svuda u svijetu, tako i u Crnoj Gori imamo porast ljudi sa mentalnim poremećajima. I da, ljudi se javljaju psiholozima i psihijatrima, s tim što mnogo lakše dolaze na razgovor kod psihologa, ali po njegovom savjetu spremni su da posjete i psihijatra”, kazao je Mitrić Vikend novinama.

Posjete psihološkim i psihijatrijskim ambulantama su slobodnije u odnosu na raniji period, tvrdi Mitrić.

“Ljudi su slobodniji, žele da dobiju savjet, terapiju u vidu tableta, ili neki drugi vid terapije. Kada se ljudi jave na vrijeme, mentalni poremećaj nije teško liječiti, i može brzo da prođe”, poručuje Mitrić.

S druge strane, diskutabilno je, navodi psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić, da li zbog očigledno povećane posjete pacijenata psiholozima i psihijatrima postoji i veći broj depresivnih u Crnoj Gori.

“Ono što je očigledno je da postoji promjena stanja svijesti o odlasku kod psihijatra ili psihologa, da ljudi razumiju da to što im se dešava može da se tretira, preko medicine, terapije kod psihijatra ili life coaching-a”, ističe Stupar-Đurišić u razgovoru za Vikend novine.

Razlika u odnosu na prije 20 godina je velika, navodi ona, a tome je doprinijelo to što su stručnjaci za mentalne bolesti izašli iz klinika i promovisali ono čime se bave, te su tako ljudi postali informisani.

“Odnos prema mentalnim poremećajima kao prema nečemu što može da se tretira nastao je kad je veliki broj psihologa, koji je radio u okviru klinika, izašao i svoje usluge predstavio građanima. Tako se i povećao broj psihologa, a što je broj stručnjaka veći to je veći i broj pacijenata. Takođe, istovremeno se desio i razvoj psihologije i psihijatrije. I još jedna stvar – građani su informisaniji i obrazovaniji u odnosu na godine za nama”, pojasnila je Stupar-Đurišić.

Ona navodi da je u nekom ranijem periodu psiholog postojao u okviru klinika i u okviru vaspitno-obrazovnih ustanova, te da se upravo taj psiholog koji je radio u školama bavio isključivo patologijom ponašanja, odnosno problematičnom djecom, isključujući onu koja zasta imaju problem, a ne ponašaju se nasilno.

Da je za učestalije posjete psiholozima ključni momenat njihovog izlaska iz klinika, govori i činjenica da ljudi više ne moraju da se obraćaju doktoru opšte prakse u trenutku pozne faze mentalnog poremećaja, kaže Stupar-Đurišić.

“Pojedinac sada može bez posrednika da se obrati stručnjaku, čak u početnom stadijumu, kada najčešće bira life coaching, preko psihološkog savjetovališta, do neuropsihijatra. Izašlo se iz klinika. Depresija ne mora da bude samo klinički pojam, a do depresije kao dijagnoze čovjek ima najmanje pet godina i u tom periodu, u početnom stadijumu, mogu da im pomognu neki drugi ljudi i neke druge grane”, zaključuje ona.

Dvadesetšestogodišnja sagovornica Vikend novina, čije je ime poznato redakciji, navodi da je bila kod psihijatra, na dvomjesečnom tretmanu.

“Primijetila sam da se “gubim”, da mi misli odlutaju, da ne mogu da se usredsredim na ono što je tu i sada, i to dug period, čak više od pola sata, kao da se zaustavi vrijeme. Odlučila sam da potražim stručnu pomoć, dva mjeseca sam posjećivala psihijatra, moram reći da je prilično skupa usluga, ali smatram da čovjek podjednako mora da vodi računa i o fizičkom i o mentalnom zdravlju. Nije to strašna stvar, strašno je ako se zapusti i postane problem i pojedincu i njegovoj porodici”, kazala je ona.

Podgoričanin Nikola Marić navodi da čovjek uvijek treba imati “svojih sat vremena”, te da je to jedan od načina da se spriječe moguće neželjena stanja psihe.

“Smatram da u ovom vremenu, kada nam je sve dostupno na internetu, čovjek ukoliko se potrudi može pronaći “razumne” stvari, te i to da je svaki pojedinac odgovoran za svoje sveukupno zdravlje. Ima jako mnogo korisnih sajtova, koji su pritom besplatni. Zatrpani smo brdom problema čiji nijesmo uzročnici, pa makar možemo one svoje na kraju dana svesti na papir i tražiti rješenje, od najbanalnijeg problema, onako sami sa sobom”, navodi Marić.

On dodaje da se ograđuje, te da govori isključivo o mladima kojima je lakše odati se lošim navikama usled problema, neko poraditi na vrijeme na rješavanju istog.

“Okružen sam ljudima koji biraju najgore načine da se “izvuku” iz problema, zapravo da ga zataškaju, a onda to preraste u mnogo veću i težu stvar, što je pogubno”, zaključuje Marić.

Penzioner Božidar Ivanović navodi da nije lako biti zdrav u nezdravim uslovima.

“Ja razumijem sve, ne bi me začudilo da svaki drugi građanin ima psihički poremećaj. Građani kao i država, zadužuju se, zapadaju u probleme zbog nedostatka sredstava za zadovoljenje osnovnih potreba. Pa kako biti zdrav? Koliko mladih može očekivati stabilan posao, a onda stabilnu porodicu, mnogi rade a gazda ih ne osigurava, i kako ti mnogi vide budućnost? Tužno je, i ne čudi me više ništa. A stručna pomoć je skup ugođaj”, ističe Ivanović.