Od bivše štićenice Doma u Bijeloj do najpoznatije crnogorske humanitarke

U Herceg Novom svi znaju za nju. Vedra i nasmijana lica pomaže svim ugroženim mještanima, donirajući im hranu, odjeću i obuću. Vole je siromašni, samohrane majke, Romi i djeca bez roditelja. Zorica Drakulić Vidaković je najpopularnija Novljanka i sa pravom možemo reći i najpoznatija humanitarka u Crnoj Gori.

Njeni Novljani s ponosom govore da je to “njihova Zorica”, pa su je zato dvije godine zaredom kandidovali za Oktobarsku nagradu Herceg Novog. U razgovoru za CdM ova vrsna humanitarka priča svoju tešku životnu priču i kako se odlučila da cijeli svoj život provede u pomaganju drugima.

Zorica je rođena na Cetinju, a njena majka je na ostavila na klupi u parku. Navodno, zbog osude patrijahalne sredine drugi izbor nije imala, a Zorica je tako cijelog života ostala uskraćena za roditeljsku ljubav i pažnju.

“Imala je samo 17 godina. Pronašao me je čuvar parka na toj klupi, a potom sam živjela u Dječjem domu Mladost u Bijeloj. Iako je učinila, za mnoge, gnusan čin, nikad je nijesam krivila i znala sam da je to uradila zato što je morala”, započinje Zorica svoju priču.

U Dječijem domu Mladost živjela je šest godina, a onda su bračni par Nikola i Marija Drakulić iz Bijele odlučili da je usvoje.

Zoricin život se od tog trenutka drastično mijenja. Kolektivni smještaj sa mnoštvo drugara zamijenila je kućnom atmosferom gdje je imala “i ptičjeg mlijeka”. Međutim, ova Novljanka velikog srca nikad nije zaboravila svoje domce.

“Živjeli smo u kući u Bijeloj, nedaleko od doma i jedva sam se navikla da ne budem tamo. Sa svom tom djecom sam provodila po 24 sata i nije mi bilo lako da se odvojim od njih. Duh zajedništva nikada me nije napustio pa sam im često nosila slatkiše u dom”, sjeća se Zorica.

Čak i sada kad je udata i ima dva sina, i dalje posjećuje svoj Dom. Djeci donira hranu, igračke, odjeću i obuću, a i ono što im najviše treba-ljubav i pažnju koju od roditelja nažalost nijesu mogli dobiti.

Humanitarnim radom Zorica se bavi još od srednjoškolskih dana. Dugo je radila u Crvenom krstu, a sada redovno organizuje humanitarne akcije u svom gradu u kojem je odrasla i godine provela.

A kada se pomene njen rad, ne može a da se ne skrene pažnja na akciju “Srcem za Ivu”, čiji je upravo ona bila glavni protagonista. Tokom akcije za djevojčicu Ivu Bijelić, oboljelu od tumora kostiju skupljeno je 300.000 eura za njeno liječenje u inostranstvu.

Nije postojao nijedan Novljanin i građanin Crne Gore, sportski klub, muzička grupa, akademski građanin, niti jedna škola ili mali privrednik koji je ostao imun na Ivinu priču, o čemu je CdM i pisao.

<<<Kako je mali anđeo iz Herceg Novog ujedinio cijelu Crnu Goru>>>

“To mi je bio jedan od najgorih momenata u životu: kad odradim jaku akciju za pomoć oboljelima i poslije se završi sa lošim ishodom kao za Ivu na primjer”, s tugom se sjeća ona.

Njena lična satisfakcija je da vidi da su ljudi zadovoljni sa toliko malo koliko im se pruža.

“Samohrani roditelji i penzioneri stvarno vrednuju moj trud, ali ima ljudi koji više očekuju od mogućeg i ako su u prilici da zarade. Njima jednom pomognem u namirnicama i robi, a drugi put im nađem posao. Ako se i na to ogluše, a znam da su radno sposobni-tu dižem ruke”, kategorična je Zorica.

Zorica ovih dana ima mnogo posla, jer za siromašne skuplja hranu uoči Uskrsa.

<<<Humani Novljani organizuju akciju Doniraj, ili daruj obrok>>>

“Lijepi su trenuci kad im donesem pomoć, a oni i sa svojim malo hoće da me nagrade, tako što mi na silu gurnu kafu ili keks. Moja lična satisfakcija je da vidim da su ljudi zadovoljni i sa toliko malo koliko im se pruža”, zaključuje ova vrijdna i humana žena.

Aleksandra Saška Bošković