Bezuspješna potraga za zaposlenjem u gradu na Tari, navela je Kolašinca Zorana Rajkovića da se prije skoro 15 godina upusti u preduzetničke vode i pokrene sopstveni biznis. Upornošću, koja ga nije napustila, uspio je da otvori dva salona bijele tehnike i namještaja, kafić “Stari vuk”, ali i da se upusti u posao vuče i sječe drva.
Zadovoljan poslom
Danas zapošljava 20 radnika, čime se malo koji Kolašinac može pohvaliti.
“Jednu radnju namještaja i bijele tehnike otvorio sam u Kolašinu, a drugu u Mojkovcu. Dosta sam zadovoljan ovim poslom, mada najgore prolazite od svojih sugrađana. Namještaj i bijela tehnika dobro prolaze, jer ih dajem firmama i penzionerima na 10 mjesečnih rata”, kazao je Rajković Dnevnim novinama.
Prodaja robe na rate pokazala se kao dobar potez s obzirom na slabu kupovnu moć građana, ali nije prošla ni bez problema. Tako Rajković priča da se najviše muči sa naplatom kada proizvode “na riječ”, a trenutno ima oko 30 odsto nenaplaćenog duga upravo kod takvih kupaca.
Ovaj Kolašinac uspješan je i u ugostiteljskim vodama, dok se u poslu sječe i vuče drva još nije snašao kako bi želio. Prvenstveno jer, kako kaže, već duže vrijeme od nadležnih ne može da dobije koncesiju, pa je prinuđen da otkupljuje privatne šume.
“Sve mi se prilično isplatilo, osim rada sa šumom. Razlog je u tome što nikako ne mogu da dobijem koncesiju za šumu, pretežno je dobijaju ljudi koji su iz drugih gradova sa sjevera. Dosta sam novca uložio u mašine za sječu i vuču drva, od skidera, rovokopača do bagera, nekih 200.000 eura. I godinama one ćute jer nema posla”, navodi Rajković.
Čeka koncesiju za šumu
Kada bi dobio koncesiju, kako dodaje, uposlio bi još dvadesetak radnika. Planirao je i da otvori manju fabriku za proizvodnju namještaja, ali je za sada odustao od te ideje jer nema sirovine potrebne za izradu finalnog proizvoda.
“Da mogu dobiti koncesiju, odmah bih imao i polu proizvod i finalni proizvod. Sa privatnim šumama se to ne može raditi jer u njima dobijem 100 kubika građe, a ja sa tim ni naftu ne mogu da podmirim”, zaključuje naš sagovornik.
Država da podrži preduzetnike
Rajković ističe da od države nikada nije ništa dobio, iako redovno izmiruje sve dažbine. Stvar je jasna, kako on tvrdi, ko hoće da razumije, razumjeće, ko neće i ne mora.
“Stalno se priča o zapošljavanju i kako je teško doći do posla. Uz svu dobru volju, na ovakav način i odnos države prema onima koji hoće da rade, proširuju djelatnost i zapošljavaju ljude, to se ne može. Nešto se mora mijenjati”, kategoričan je Rajković.
Kako dođe do početnog kapitala? 200.000 eura?
Salon? Ja vidim neomalterisane zidove, ciglu…pa je li ovo moguće?
Boga mi sam mislio da je započeo kakav održiv i pametan posao, a on siječe šumu, prodaje bijelu tehniku i drži kafanu. I to bi trebalo da je crnogorski model preduzetništva? N’o ajde, neka mu je sa srećom, kad već čupa sam.