Odata pošta radnicima nekadašnjeg Duvanskog monopola u Podgorici

Predstavnici Glavnog grada i Udruženja boraca NOR-a i antifašista Podgorice danas su, ispred Spomenika narodne revolucije, odali počast za 74 radnika nekadašnjeg Duvanskog monopola u Podgorici koji su poginuli u NOB – i od 1941. do 1945. godine, navodi se u saopštenju Biroa za odnose sa javnošću – Glavnog grada Podgorice te se dodaje da je spomenik premješten iz kruga nekadašnjeg Duvanskog kombinata kod Novog duvanskog kombinata u Podgorici.

Gradonačelnik Ivan Vuković je istakao da je spomen obilježje radnicima Duvanskog monopola poginulim tokom Drugog svjetskog rata koje je otkriveno na novoj lokaciji, za današnju Crnu Goru, onu koja ovih dana slavi 13 godina od obnove nezavisnosti, snažan i višeznačan simbol.

“Ovi ljudi, naši sugrađani, njih 74 heroja, među kojima se našla jedna trećina žena, hrabro su i odlučno krenuli u borbu protiv fašizma. Na taj način, rame uz rame, s crnogorskim patriotama koji su 8. jula 1941. u Stijeni Piperskoj donijeli odluku o podizanju prvog opštenarodnog ustanka u porobljenoj Evropi, zajedno sa onima koji su na Virpazaru, Čevu, Košćelama, Brajićima, Rijeci Crnojevića, Miločeru, Sutomoru, Mojkovcu, Bioču, Spužu, Lijevoj Rijeci, Andrijevici, Bijelom Polju, Beranama, Danilovgradu, Žabljaku, Kolašinu, Šavniku, Grahovu… već prvih dana nakon istorijskog trijumfa 13. jula pokazali da se naša zemlja ne miri sa neslobodom te skupa sa hiljadama antifašista iz svih krajeva nekadašnje Jugoslavije i ljudi čijim se sjenima danas poklanjamo poslali su poruku za vječnost”, naglasio je gradonačelnik.

On je saopštio da gotovo osam decenija kasnije oni predstavljaju primjer patriotizma, hrabrosti i epskog junaštva.

“Zato se i danas i sutra valja prisjetiti da su u temelje naše slobode i našeg 21. maja ugrađeni životi ovih ljudi i slava njihovog i našeg 13. jula. Zato i danas, i sutra, i za vazda njihov veličanstveni primjer mora ostati mjera po kojoj ćemo graditi našu Crnu Goru”, ocijenio je Vuković.

On je podsjetio i da je veličinu žrtve koju su oni položili jasno prepoznala i pretočila u arhitektonsko djelo prva crnogorska arhitektica Svetlana Kana Radević. „Poput svega drugog što je za života stvorila, podižući ovo spomen obilježje radnicima i herojima, podigla je i trajno sjećanje na sebe. Ne slučajno baš uoči Dana nezavisnosti, danas odajemo počast i iskazujemo zahvalnost radnicima Duvanskog monopola i Svetlani Kani Radević. Njihova žrtva i pregnuće trajno su utkani u sistem vrijednosti koji današnja Crna Gora baštini, a njihova imena neraskidivo vezana za ideale državnog i ljudskog dostojanstva koje simbolizuje sutrašnji 21. maj. Naša je dužnost i obaveza da ostanemo njihovi dostojni potomci i čuvari njihovih zavještanja“, zaključio je gradonačelnik Podgorice, zahvalivši se prijateljima iz SUBNOR-a i kompaniji Zetagradnja na čelu sa Blagotom Baćom Radovićem, koji su dali veliki doprinos da se spomen obilježlje premjesti na novu lokaciju.

Predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Podgorice Borivoje Banović je u slavu onih kojima je ovaj spomenik podignut istakao da su svi oni bili dio generacije koja je sazrijevala i živjela u vremenima između dva svjetska rata u Kraljevini Jugoslaviji u uslovima ekonomske i socijalne nejednakosti i ograničenih političkih i nacionalnih prava njenih građana, dodajući da se najveći dio crnogorskog naroda, živeći u nepodnošljivim uslovima i siromaštvu, nikada nije pomirio sa istorijskom nepravdom učinjenom 1918. godine kada je nasilnim činom nelegalne i neligitimne tzv. Podgoričke skupštine ukinuto ime Crne Gore.

“U takvim uslovima i uz ogromni rizik napredni politički i sindikalni subjekti i pojedinci iz raznih struktura na čelu sa KPJ ostvarivali su aktivnosti i borbu za društvene promjene i socijalnu pravdu. Tom krugu hrabrih i odvažnih na prostoru naše Podgorice pripadali su u i radnici tada jedinog industrijskog objekta na širem području Bjelopavlićke i Zetske ravice Duvanskog monopola. U takvim uslovima i baš u Duvanskom monopolu stasavali su politički, ideološki i nacionalno naši junaci kojih se danas sjećamo sa dužnim pijetetom. Ovako sazdani monopolski radnici su na poziv KPJ masovno stupili u veličanstveni Trinaestojulski ustanak crnogorskog naroda. Kao pripadnici partizanske antifašističke narodnooslobodilačke vojske, predvođene Vrhovnim komandantom Titom, bili su u prvim redovime oružane borbe za slobodu i novo društvo. Njihova beskrajna hrabrost dokazana je najvećom žrtvom – za ispunjenje ovih ideala položili su sopstvene živote. Zato i sada i uvijek slava i hvala za svih sedamdeset i četvoro partizanki i partizana bivših monopolskih radnika, poginulih za bolji život onih koji su preživjeli ratne strahote i onih koji dolaze”, zaključio je Banović.

Banović je naglasio da je zahtjevni poduhvat premještanja, restauracije i postavljanja na novu lokaciju izveden je zahvaljujući blagovremenoj intervenciji Udruženja boraca NOR-a i antifašista Podgorice, stručnom i finansijskom angažovanju Zetagradnje na čelu sa njenim prvim čovjekom Blagotom Baćom Radovićem, koja je kako se ističe u saopštenju, u ovom slučaju pokazala društvenu odgovornost, zatim stručnom i efikasnom djelovanju Uprave za kulturna dobra Ministarstva kulture i Sekretarijata za kulturu i sport kao i drugih organa i ustanova Glavnog grada Podgorice, Novom duvanskom kombinatu, ali i profesionalnom odnosu još desetak firmi koje su radile na ovom poduhvatu i svima uputio zahvalnost.