Na dan kad se slavi Dan Podgorice, redakcija CdM-a je dobila pjesmicu koju je 1999. godine na ovaj dan napisala tada jedna desetogodišnjakinja, učenica IV-2 O.Š. “Savo Pejanović”.
“Prošlo je 17 godina i danas sam se sjetila svakog stiha koji sam napisala na času književnosti i želim da je podijelim sa svim građanima”, napisala nam je ova djevojka u mejlu uz molbu da ne objavimo njeno ime i prezime jer, kaže, njene stihove danas svako može da potpiše.
A, evo što je ona tada napisala:
“Rušili su te ko zna koliko puta,
Kažu da je to bila avet ljuta,
Džaba im bijahu bombe, štuke i avioni,
Moja Podgorica ispliva kao najbolji ronilac što roni.
Jer, danas, danas moja Podgorica dočekuje sav svijet vedra lica,
Bilo da su iz Kine, iz Japana, sa Havaja,
Moja Podgorica se sa cijelim svijetom spaja.
Divim se tvojim ulicama, parkovima, to bi poželio svaki grad da ima.
A, tek Morača, Ribnica i Sitnica kao da kažu:
‘Hajte, slobodno umivajte svoja lica’.
O Podgorici se ima još mnogo toga reći,
To ne bi umio ni pjesnik najveći,
A kamoli ja, učenica IV-2 koja još nijesam sve o Podgorici saznala!” 🙂.
Ona je tada dobila čistu peticu, koju joj je danas redakcija CdM-a potvrdila
