Nikšićki planinari i zaljubljenici u prirodu Mićko Đurović, Andrija Mijušković, Marko Ražnatović i Milan Trebješanin napravili su pravi podvig. Naime, ovi Nikšićani su u jednom danu uspjeli da se popnu na tri planinska vrha Bobotov kuk, Prutaš i Planinicu i tak obogatili svoju biografiju.
Po njihovim riječima sa podvigom su krenuli u ranim jutarnjim satima, da bi uspon trajao 17 sati i pet minuta. Osim borbe sa planinom, borili su se i sami sa sobom prelazeći prostranstva Crne Gore, piše portal Public Figure.

“Za nas koji planinu otimamo od svakodnevne egzistencijalne trke, subota veče je specijalan momenat. Momenat prožet iščekivanjem, prožet uzbuđenjem i osjećajem da je sve na svom mjestu. To subotnje veče smo stigli, duži dio noći proveli na Sedlu, a prije svitanja, oko 4 i 20 naše novo pješačko putovanje je počelo. Ćutali smo, a u svima nama je bio isti osjećaj. Dok mnogi ljudi spavaju svoje prve sate, mi ih planinarimo”, započinju priču mladići za ovaj portal.
Prve stanice putovanja bile su Uvita greda i Zeleni vir, a prva velika destinacija Bobotov kuk.

“Nijesmo željeli da to bude krajnji domet našeg dana. Sa krilaticom “carpe diem“ u stopalima, sa Bobotovog kuka smo otišli na Samar, a sa njega na Škrčko ždrijelo. Škrčko ždrijelo je bilo uvertira za uspon na Prutaš, odakle smo se spustili u Škrku i popeli na Planinicu. Planinica je bila posljednja destinacija toga dana, odakle smo se spustili na početnu tačku Žabljak”, navode oni.
Planinari priznaju da je mnogo lakše pobrojati i napisati sve uspone, nego li popeti se na njih.

“Koliko zadovoljstva na kraju je bilo u nama i koliko težine u našim stopalima, najbolje govori podatak da je uspon trajao 17 sati i 5minuta, a ukupna nadmorska visina koja je popeta 2.639 metara. Vrijeme je bilo sunčano, a planinarskom terminologijom rečeno – težina ture “teška“. Na ovom putovanju nijesmo bili sami. Povremeno su nam se pridruživale divokoze, druge životninje. Ponekad bi sreli i naše poznanike i prijatelje, sa kojima dijelimo ljubav prema planiskim usponima”, kažu oni.
“Cijelog sebe smo dali da bi ovaj put postao dio naše planinarske biografije. Sada, uz njegov pisani trag, vjerujemo da ćemo ga i ponoviti, a da će više ljudi sa nama savlađivati sebe, savlađujući uspone“ kazali su ovi hrabi momci za portal Public Figure.




brawo momci
Za našeg bora iz niksica kad dodjes izvodim na večeru. …….hej boro lepi boro igraj boro moj je oro. ………?